Zimovanje riba i priprema šaranskih ribnjaka za zimu

Uspješno zimovanje jedna je od garancija proizvodnje za sljedeću proizvodnu godinu.

Mlađ šaranskih riba na zimovanje se nasađuje u samostalne ribnjake. U pravilu se izbjegava zimovanje sa starijim uzrasnim kategorijama šarana. U jedan mladičnjak preporuča se nasad iz jednog uzgojnog ribnjaka, što u praksi zahtijeva veći broj mladičnjaka za mlađ. Na taj način sprječava se širenje bolesti. Međutim iz praktičnih razloga ne može se uvijek držati navedenog načela, pa se mlađ iz više mladičnjaka prebacuje u jedan objekt. Najpovoljniji ribnjaci za zimovanje mlađa su površine 1 do 5 ha, zbog lakše kontrole i čuvanja. U mladičnjake se upušta voda pred kraj uzgojne sezone kako bi u njima nastala određena količina prirodne hrane. Prosječna dubina vode treba biti 1,8 do 2 m.

Mladičnjaci se nasađuju sa 100 do 250 tisuća komada jednogodišnjeg mlađa (Š1)・ha ¯¹, a ponekad i više. Preduvjet uspješnog zimovanja mlađa je stalan protok čiste i kisikom opskrbljene vode. Prema stručnoj procjeni jedna izmjena vode treba se ostvariti za 15 do 20 dana.

Uobičajeni uzrok uginuća tijekom zimovanja jednogodišnjega šaranskog mlađa je loše kondicijsko i zdravstveno stanje, prenapučenost ribnjaka te loši fizikalno-kemijski uvjeti vode. Uginuća se tijekom zimovanja kreću od 10 do 20 %, ali mogu biti i znatno viša.

S obzirom da jednogodišnji mlađ šarana aktivno uzima hranu i pri nižim temperaturama vode (oko 8 C°) prihranjuje se sve dok uzima hranu. Ako se prihranjivanje ne provodi, mlađ će trošiti energetske zalihe i u zimu će ući kondicijski nepripremljen, što će rezultirati gubicima i pogoršanjem zdravstvenog stanja.

Dvogodišnju mlađ dijelom nasađujemo u jesen, a dijelom u proljeće u objekte za uzgoj konzumne ribe. Mlađ koja nije nasađena u jesen prezimiti će u istim mladičnjacima u kojima se odvijala proizvodnja. U oba slučaja treba osigurati dovoljne količine vode i prozračivanje u slučaju duže pojave leda.

Konzumna riba se na kraju uzgojne sezone izlovljava, sortira i nasađuje u zimovnike.

Konzumnu ribu treba stavljati u zimovnike prema kategorijama, vrstama i veličini. Prema količini ribe u zimovniku treba podesiti protok svježe aerirane vode. Broj izmjena vode u danu je proporcionalan s količinom ribe stavljenom na zimovanje (ovisno o veličini zimovnika i masi ribe u njemu).

Ribe grabljivice za vrijeme zimovanja potrebno je hraniti. Veličina riba koja se daje mora biti prilagođena veličini grabljivica.

Posebnu pažnju treba posvetiti ribama matičnog jata. Nije preporučljivo stavljanje u zajednički zimovnik sa konzumnom ribom, jer nakon izlova sortiranje i mehaničke ozljede negativo utječu na kvalitetu spolnih produkata.

Borbu protiv ribljih bolesti treba započeti pažljivim postupkom sa ribama, bez obzira da li je riječ o konzumnoj ribi ili mlađim uzgojnim kategorijama. Više puta sortirana riba u proljeće nije sposobna za transport. Svaka manipulacija sa ribom izaziva stres, ali ostavlja i mehaničke ozljede koje su ulazna vrata za uzročnike bolesti ( najčešće sekundarne zarazne bolesti uzrokovane ubikvitarnim mikroorganizmima kao što je saprolegnioza).

Vlasnici malih obiteljskih ribnjaka koji nemaju mogućnost izlovljavanja, sortiranja i smještanja ribe u posebne objekte trebaju podesiti protok svježe vode kroz ribnjak, kontinuirano pratiti stanje tijekom zime i u slučaju zaleđivanja otvarati rupe u ledu radi „prozračivanja” i oslobađanja štetnih plinova iz vode.

Ribnjaci koji su izlovljeni tijekom zime se trebaju ostaviti bez vode da bi dno izmrzlo, što je jedna od sanitarnih mjera u suzbijanju bolesti riba.

Autor: dr. sc. Boris Župan, dr. vet. med.

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *