Rogovlje i rogovi – sličnosti i razlike

Od naših divljih papkara, onih koji u Hrvatskoj žive od prirode ili su unešeni (autohtoni i alohtoni), rogovlje imaju obični jelen, jelen lopatar, jelen aksis i srna, a rogove divokoza i muflon. Kod ovih prvih rogovlje nose samo mužjaci, izuzetno rogovlje mogu imati i ženke. Kod ovih drugih rogovi su prisutni kod divojarca i divokoze, a kod muflona mužjaci, a ženke rijetko mogu imati tri do pet centimetara duge roščiće.

Rogovlje i rogovi – slični, a različiti

I rogovlje i rogovi se nose na glavi i na prvi pogled je to slično, ali ima više razlika. Kod mužjaka je to turnirsko oružje za osvajanje i očuvanje ženki, teritorija ili poretka u krdu, u čemu je uz tjelesnu snagu važna i veličina (jačina) rogovlja ili rogova.

Kod divokoza veličina rogova nema presudnu ulogu u poretku krda. Zapaženi su slučajevi da su divojarci s jednim ili oba slomljena roga zauzimali visok položaj u poretku krda. Nedostatak u tom pogledu nisu bili ni deformirani rogovi ni uski raspon.

Rogovi divojarca i divokoze se razlikuju i po tome se može odrediti spol. Divojarac po pravilu ima jače, u donjem dijelu deblje rogove, kuke su jače savijene i oštrije, a šiljci su više razmaknuti. Rogovi divokoze su u podnožju tanji pa izgleda da su rožišta jače razmaknuta, nego kod divojarca. Mogu biti vrlo visoki i imati veliki raspon. Ponekad su rogovi divokoze vrlo slični onima divojarca pa kada ne bi bilo drugih znakova razlikovanja spolova, rogovi bi bili nesiguran znak.

Rogovi divokoza i muflona služe i kao amortizer kod padova i odrona kamenja, za obranu od grabežljivaca, a navodno imaju i određenu ulogu u hlađenju tijela. Teški rogovi muflona služe i kao neke vrste balansera u skokovima po stijenama.

Slično je i s rogovljem mužjaka iz obitelji jelena, kada nose rogovlje. A kada su bez rogovlja, više se uzdaju u noge – da pobjegnu i udare neprijatelja oštrim papcima.

Osnovne razlike

Glavna razlika između ove dvije skupine krupne divljači je u tome što se tijekom ciklusa rasta i odbacivanja rogovlja staro odbacuje i novo izrasta svake godine, a rogovi se nose cijelog života i stalno rastu.

Rogovlje raste na rožištu, produžetku čeone kosti, kao višak razmjene tvari, ali i iz pričuva organizma. Rast je vezan s aktivnošću cijelog niza žlijezdi s unutrašnjim lučenjem, a u pojedinim godinama zavisi o prilivu materijala za građu i sunčeve svjetlosti. Taj priliv ovisi o prehrani tijekom rasta, ali i ranijih godina, jer se tvari za rogove skladište u kostima i kasnije po potrebi oslobađaju.

Rogovlje raste pod zaštitom posebnog produžetka kože rožišta, koje se naziva ruinje, bast, liko ili čupa. Ima pokosnicu, gusto je protkano živcima, posjeduje mirisne žlijezde i pokriveno je dlačicama. U vrijeme rasta rogovlja tvari za njegovu građu dovode se krvlju kroz dvostruki krvotok. Vanjski je između runja i njegove pokosnice, a unutrašnji vodi iz srži rožišta u hrskavicu roga u rastu.

Rog raste donošenjem tvari na vrh, to mu je najmlađi dio, dok je vanjski najstariji. Kasnije rogovlje okoštava odozdo prema gore, čisti se i dobiva tamniju boju od krvi i njene reakcije sa sokovima biljaka o koje se rogovlje čisti.

Rogovlje se s godinama grana do izvjesnog stupnja, ali broj parožaka nikako ne govori o broju godina tih vrsta divljači, kao što netko pogrešno misli. Kod prestarjele divljači rogovlje nazaduje u jačini, visini, broju parožaka i drugom.

Kriteriji u određivanju starosti

Oblik i jačina rogovlja je jedan od kriterija u određivanju starosti muških grla u obitelji jelena. Primjerice, kod srnjaka u mladosti glavni dio mase rogovlja nalazi se iznad prednjeg paroška. U starih i prestarjelih srnjaka glavna masa roga je ispod prednjeg paroška.

Dobri mladi srnjak ima dugačke i jake paroške, u starosti su parošci kraći i postepeno se gube. Obično prvi nazaduje prednji parožak. Ruža je često ovješena i prekriva dio rožišta. Ikre i brazde su najizraženije kod srednjedobnih srnjaka u naponu snage. Jako stari srnjaci imaju po pravilu glatko rogovlje.

Rogovi druge skupine su kožnog podrijetla, a izrastaju na nastavku čeone kosti – rožištu. Ono se prvo razvija potpuno samostalno u vezivnom tkivu kože na čelu, a tek kasnije srasta s čeonom kosti. Rožnata masa kao tuljac obavija rožište. Rožište raste u visinu, a koža koja ga obavija luči rožne stanice za rast roga. Svake godine se stvara novi sloj rožnate tvari između kože i sloja roga, izraslog u prethodnoj godini. Tako mlađi sloj dospijeva odozdo, ispod i unutar starijeg sloja rožine. Zato je vrh roga najstariji, a osnova najmlađi dio.

Rogovi stalno rastu, a najviše u prvim godinama života. Kasnije se intenzitet rasta sve više smanjuje. Rogovi ne rastu jednako ni u tijeku jedne godine. Usporavanje ili potpuno zaustavljanje rasta je u zimskim mjesecima i ima za posljedicu stvaranje prstenastih godišnjih usjeka, pršljenova-godova. Po njima se može određivati starost, ali se ne smiju pobrkati s tzv. ukrasnim pršljenovima. Rogovi muflona, primjerice, mogu imati ukupno 60 do 80 pršljenova.

Nepravilni rogovi i poremećaji

Rogovlje i rogovi mogu biti nepravilni. Češći je to slučaj kod rogovlja, posebno kod onih srnjaka. Uzroci su hormonalni poremećaji kod rasta, oblikovanja i razmjene tvari, razne povrede čeone kosti, rožišta i roga, ranjavanja tijela i drugi. Zanimljivo je da ranjavanje tijela na jednoj strani ima za posljedicu slabiji rog na suprotnoj strani tijela. Neke nepravilnosti (i jačina) se mogu ispraviti sljedeće godine, druge su trajne.

Najzanimljivija nepravilnost je šubarasto ili gubasto rogovlje, tzv. perika ili guba. Nastaje kao posljedica nedostatka spolnog hormona. Perika stalno raste, može prekriti oči i usta, lako se povređuje i može doći do upale i uginuća. A mogu je i upljuvati muhe.

Kod druge skupine bolesti i povrede tijela ogledaju se u nepravilnom rastu rogova, samo ako su bile u ranoj mladosti, rijetko kasnije. Već izrasli rogovi ne mijenjaju oblik, samo slabije prirašćuju. Kod divokoza rogovi mogu biti uskog raspona, kuke savijene prema van ili unutra, rogovi mogu biti različite debljine i dužine. Najčešće nepravilnosti su nastale kao posljedica mehaničkih povreda, uglavnom od padova i odrona kamenja.

Kod divokoza su redovita pojava slomljeni ili odlomljeni rogovi. Rog se može sasvim slomiti, nekada i oba. Ako rog ostane na rožištu, tako da se sasvim ne otkine, može srasti u raznim položajima, po pravilu koso. Donji dio roga i dalje redovno raste.

Rogovi muflona mogu biti loše zakrivljeni, preuskog ili preširokog raspona. Nepravilna zakrivljenost može biti takva da šiljci rogova urastu u lubanju, obično pored očiju, što može završiti smrću. Kako divokoze i mufloni ne odbacuju rogove, slabi rogovi, nepravilnosti i oštećenja ostaju trajno.

Trofejna vrijednost

I rogovlje i rogovi mužjaka su trofeji, kod divokoza i rogovi ženki, što je izuzetak kod naše divljači. Zato lovcima nije svejedno kakvi su pa su jedan od kriterija uzgojnog odstrjela, posebno kod muških grla u obitelji jelena. Vrijednost im se uspoređuje sa starošću, a trajne nepravilnosti također podliježu uzgojnom odstrjelu.

Kod divokoza je teže provoditi mjere uzgojnog odstrjela pa je jedan od osnovnih kriterija tjelesna snaga. Zanimljivo je da se može odrediti trofejna vrijednost rogova divokoza, ako je odlomljen vrh samo jednog roga. Kod
muflona je lakše provoditi mjere uzgojnog odstrjela, a osnovni kriterij je pravilnost i veličina rogova u određenoj starosti.

(Izvor: Časopis Hrvatske šume, godina 2011, broj 169/170, autor Zoran Timarac)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *