Svatko od nas ima neku varalicu s kojom je započeo svoj ribički put. Ne tako davno, varalice i nisu baš bile tako dostupne kao danas. A ni jeftine. Osobito klincima koji su tek počinjali. I zato, prve se pamte! 😉
Ružno pače i Rapalin original
Naravno, za Rapalinim varalicama svi smo kao klinci “slinili”. Gledali smo ih zavidno u rukama starijih ribolovaca i potajno se nadali da će ih ostaviti na nekoj grani ili brzaku gdje bi ih mi mogli kasnije otkačiti ili izroniti. Uglavnom smo tako dolazili do prvih leptira koje smo sve zvali jednim imenom – “mepsovi”. Uostalom, tada su nam i svi vobleri bili – rapale!
Početkom srednje škole i prvim zarađenim novcima konačno su pale i prve “prave” varalice. Nekoliko “mepsova”, Rapalin Original i Ružno pače. Original je bio klasik i svi su na njega lovili. U njega se nije sumnjalo. U njega se vjerovalo! Međutim, Ružno pače je zalutalo sasvim slučajno. Za nas je to tada bila nepoznata varalica, ali je cjenovno bila prihvatljiva. I da, drugih u našem lokalnom dućanu nije ni bilo. Nekoliko tenisica, trenirke, nekoliko rola i štapova, malo varalica i onaj mirišljavi mađarski kukuruz kojeg smo uglavnom sami pojeli. I to je bilo to!
Ružno pače – ljubav na prvi pogled!
Ta mala varalica osvojila me na prvi pogled. Još u kutijici. Bila je, za razliku od Originala, nešto kraća i zdepastija sa dužom paktom. Nakon prvog zabaca, sumnje nije bilo. Iako plivajuća, zbog položaja pakte ronila je dublje od Rapalinog manekena. Taman toliko da se spusti malo dublje iza većeg kamenja i prepreka u vodi, a opet ne toliko da zapne. I naravno, donosila je ribe! Prve veće pastrve i klenovi bili su žrtve upravo Ružnog pačeta.
Još mi je više prirasla srcu zbog komentara kolega ribiča koji su podcjenjivali ovog malog razbojnika i u nebo dizali već tada renomirane i razvikane proizvođače.
Prošlo je od tada i više od 20 godina, ali još uvijek u kutiji, uz brojne nove varalice, još uvijek nosim pokoje Ružno pače. I kada skupi twichevi, japanci i francuzi zakažu – pače obično donese ribu. I opet me vrati u vremena kada smo taj vobler ili dva koje smo imali čuvali kao kap vode na dlanu. Penjali se po najtanjim vrbama i najvišim johama kada bi nakon nespretnog zabaca ostali visjeti na grani. Ili močili noge u hladnim zimskim brzacima kada bi sa druge strane udice bila tvrda sedra.
Neke stvari nemaju cijenu…
Ružno pače s početka priče ostalo je negdje u Savi za vrijeme jednog studentskog ribolova i odmora između učenja. Stari Rapalin Original još je u kutijici s varalicama. Ne bacam ga često. Bojim se da ga ne izgubim.
Mnoge varalice danas vrijede desetke eura. Imaju kuglice, magnete, promjenjiva otežanja i tko zna što sve ne. One stare, s početka priče imaju nešto drugo. Dječačku želju, ljubav prema ribolovu i prve početke. I nemaju cijenu…
Bistro!