Trčka skvržulja ili poljska jarebica (Perdix perdix L.) je divljač iz skupine poljskih koka. U Hrvatskoj je uglavnom raširena po ravničarskim dijelovima unutrašnjosti, Istre i Dalmacije. S obzirom na način prehrane, trčke predstavljaju korisnu divljač i ne uzrokuju štete na ratarskim usjevima.
Međutim, sve je manji broj ovih poljskih koka, a vrlo su često spominjane i neke zablude o kojima piše dr.sc. Viktor Šegrt. Inače, Viktor je doktorirao upravo na temi trčke skvržulje.
Trčka skvržulja – laž vs. istina!
Laž: Trčke je nekada bilo više u Hrvatskoj jer su se više obrađivala polja?
Istina: Obrađenost polja nije uvjet za današnje nisko brojno stanje trčke u Hrvatskoj. Upravo poljoprivreda u ostatku Europe je uzrokovala pad brojnosti trčke jer joj je na taj način reduciran broj insekata koji žive u raznim vrstama trave i važni su joj za prva tri tjedna života kao osnovni izvor proteina. Trenutno svako polje i livada u Hrvatskoj može sadržavati najmanje jedno jato trčki. Razlog nestanka trčke je najviše rezultat lošeg gospodarenja trčkom bez postavljanja potrebnih hranilišta, redukcije predatora – lisica, vrana i svraka, isključivo okretanje neprofitabilnoj divljoj svinji koja gospodari sama sobom te nekvalitetnog ispuštanja i stavljanja trčke u sporednu vrstu divljači što je indirektno ostavilo velike posljedice po smanjenu brojnost i nebrigu oko njenog brojnog stanja.
Laž: Trčke nemaju dovoljno hrane ako nema poljoprivrede?
Istina: Nekada je slabije intenzivna poljoprivreda ostavljala dio sjemena kao hranu za trčke no to u današnje moderno doba intenzivne poljoprivrede nije moguće. Još 1947. godine u svojem istraživanju Borovčak navodi kako je u N.R. Hrvatskoj napravljena analiza u kojoj je pretraženo 265 želudaca odstrijeljenih trčki u jednoj lovnoj sezoni te je u njima pronađeno najviše sjemenja korova dok su svega u 35 slučajeva pronađeni ostaci zobi, u 31 raži, u 30 ječma te u 15 pšenica i to u svim slučajevima svega po nekoliko zrnaca. Kako je odstrjel vršen tijekom jeseni, Borovčak u istom istraživanju navodi da je jasno kako se radilo samo o onoj maloj količini sjemena koja je ostala na tlu nakon ubiranja ljetine.
Kod drugog istraživanja, Borovčak (1974.) navodi da je u mjesecu listopadu netom poslije žetve u želucima mladih trčki pronađeno ponovno nešto žitarica dok je kod trčki odstrijeljenih tijekom ljetnih mjeseci kada ima najviše žitarica pronađeno najviše sjemena korova koje trčke uzimaju puno radije nego žitarice. Da poljoprivredni usjevi nemaju dodanu vrijednost za trčke jer se one ne mogu direktno hraniti sa klasja žitarica potvrđeno je 60-tih godina 20. stoljeća (Srdić, 1962.).
Laž: Hranilišta za trčku moraju se postaviti u grmovima i živicama?
Istina: Trčka je ptica stepe i polustepe te najveći dio dana provodi na otvorenim poljima i livadama gdje se hrani i odmara što je pred više od desetljeća dokazano telemetrijskim istraživanjem njenog života. Hranilišta koja se postavljaju za trčku moraju biti u vidu bačvica sa nastavcima u koje se stavlja kukuruz i pšenica te se postavljaju na rubovima ili sredini polja. U proljetno periodu treba pronaći parove trčki na sredini polja te postaviti jedno hranilište gdje ih se pronalazi a jedno gdje lete u zaklon jer ondje obično rade gnijezdo. Na taj način se smanjuje potrebno kretanje trčke dok sjedi na jajima i povećava mogućnost preživljavanja.
Autor: dr. sc. Viktor Šegrt
Poštovani Viktore,
Lovačko društvo” Golub “Drežnik Grad vec tri godine ubacuje Trčku u svoja lovišta, sada sam dobili rezultat, dolaze nam dva jata Trčki na hranilište nadam se da će ostati na našem području.