Proljeće je na vratima i dani su sve duži, a temperature sve više. Polako, ali sigurno vraćaju se i ptice selice. Lovcima je najinteresantnija šljuka čiji je prelet, prema iskustvima, na vrhuncu oko Josipova (19. ožujka). Iako je u lovostaju pa je ne lovimo, u mirnim predvečerjima u lovištu možemo uživati u njihovu preletu i svadbenom pjevu – kvorkanju.
Sveukupno sedam vrsta šljuka
Šljuka (Scolopax) je rod ptica iz reda šljukarica (Charadriiformes) koji obuhvaća 7 dosta sličnih vrsta. Naseljavaju Europu i cijeli Sibir. Izolirane populacije se mogu pronaći čak i na Kanarskim otocima i u Japanu.
Žive u hladnim, sjevernim područjima za vrijeme razmnožavanja, a prezimljuju daleko na jugu. Iako veoma brzo lete i sposobne su za duge, neprekidne letove, za vrijeme jesenje seobe šljuke se sporo približavaju jugu. Taj period je najbolji za njihovo proučavanje.
Neke vrste šljuka nisu potpune selice. One su selice samo u sjevernim područjima areala, dok su u drugim dijelovima stanarice. Najviše naseljavaju mješovite šume breze i vrbe, uz bare i močvare.
Šljuka bena najatraktivnija
Kao lovna divljač najatraktivnija je šumska šljuka – bena (Scolopax rusticola L.). Ona je tradicionalna divljač na našem području, a tijekom proljetnih i jesenskih seoba zadržava se kraće vrijeme i u našim lovištima.
Različiti su nazivi u narodu uobičajeni za nju, poput šumska šljuka, kljunača, kokoška, kokočka, podlešnjak, bačura, banjura itd.
Može dosegnuti dužinu od 20 do 30 centimetara, a njena masa može iznositi od 300 do 400 grama, zavisno od vrste. Vitka je, ima manju glavu i veoma dug kljun, ponekad duži i od 10 centimetara. Boju odlično prilagođava stanišnim uvjetima. Leđa su joj uglavnom tamno-smeđe boje sa svijetlo-smeđim prugama. Donja strana tijela uglavnom je svjetlija, bijele boje. Njihove šare i običaj da se puno ne kreću preko dana čine ih veoma neprimjetnim.
Noge su joj izduženije, a zadnji prst stoji iznad razine prednjih. Rep je kratak i sadrži oko 15 pera. Oči im se nalaze sa strane tako da imaju vidokrug od gotovo 360°. Fizičkih razlika između mužjaka i ženke uglavnom nema. Ipak, treba naglasiti da su ženke neznatno veće i u prosjeku 10 g teže od mužjaka.
Noćne ptice
Ove se ptice uglavnom hrane noću ili predvečer. Na jelovniku se nalaze beskičmenjaci u mekom tlu koje pronalazi koristeći svoj dugi kljun. Osim kukcima ili glistama, neke vrste šljuka se u vrijeme parenja hrane i zrnjem ili čak hvataju ribu.
Gnijezdo šljuke je skromno, obloženo travom. Uglavnom polažu četiri jajeta u udubljenje napravljeno na tlu ili pijesku. Na jajima leže do 24 dana, ovisno o vrsti. Obično oba roditelja leže na jajima. Već nekoliko sati nakon izlijeganja, mladi mogu pratiti odrasle. O malim ptićima brinu jedan ili oba roditelja do 30 dana, nakon čega se mladi osamostaljuju.
Za mnoge najcjenjenija divljač
U našim krajevima, šljuka je izrazito cijenjena divljač. Osobito u Dalmaciji. Šljuka je jako spretna i brza životinja koja predstavlja izazov čak i najboljim strijelcima.
Lovi se uglavnom na preletu i sa psom. Puno uspješniji i atraktivniji je lov sa psom. Ovakav u Dalmaciji uobičajen je zbog uspješnosti i terena na kojemu šljuke obitavaju. Šljuke se love u mlađim šumama sa podrastom na vlažnoj zemlji.
Od pasa se koriste ptičari svih vrsta. Šljuku se na preletu lovi dočekom na prosjekama ili rubovima branjevina. U sumrak šljuke polijeću te odlaze na hranjenje na polja.
Za lov šljuke koriste se sačmarice, po mogućnosti otvorenih čokova, te sitna sačma (od 2 do 2,5milimetara). Moguće je koristiti i sačmeno streljivo sa križnim umetkom kako bi dobili širi posip, ukoliko se radi o standardnim sačmaricama.
Šljuka bena je prema mnogima najcjenjenija sitna divljač te je jako popularna među lovačkim turistima.
Nemojmo ni zaboraviti na zakonske propise i lovostaj. U Hrvatskoj lovostaj na šljuke traje za šljuku benu (Scolopax rusticola ) od 1. ožujka do 30. rujna, a za šljuku kokošicu (Gallinago gallinago ) od 1. veljače do 15. listopada.
