Zadar – ribolov u centru grada!

Zadar riva

Iako ribolov nije bio razlog posjete Zadru, bilo bi suludo ne iskoristiti priliku za kratki ribolov. Štapovi su ionako u autu stalno. Trokut, rezervna guma, prva pomoć, torba s varalicama, podmetač i dva manja špinerska štapa. Standardna oprema u svakom autu. Zar ne? Ok, Zadar je na redu…

Koju poštu odabrati?

Uobičajeno pitanje prije svakog odlaska u mjesto gdje ranije nismo lovili. I onda, uobičajena procedura… Forumi, facebook grupe, kumovi, prijatelji i sl. I uobičajeni problemi. Ili nitko ništa ne lovi – ili svi love svuda. Uglavnom, nismo puno komplicirali. Odabir je pao na zadarsku rivu. Parking je blizu, a ribe navodno ima. Plan je bio zauzeti mjesto sat vremena prije zalaska sunca. Navodno je gužva i nema mjesta. Ovu sam informaciju uzeo s rezervom. Ipak je to velika riva i potez na koji stane stotine ribolovaca.

Još za dana smo na rivi. Parkiramo i stižemo na poziciju. Iznenađenje! Stvarno je gužva. U prvi tren razmišljam jesmo li “potrefili” nekakvo natjecanje? Na svakih dva metra stoji čovjek. Izgleda da je to uobičajeno. Hvatamo prvu slobodnu “rupu” i počinjemo…

Lignje, sipe, šaruni, bugve…

Primjećujem da pola ljudi pokušava uloviti pokoju lignju, dok se druga polovica odlučila na ribe. I sami stavljamo skosavice i nadamo se kojoj sipi. Teži i veći modeli su favoriti i dno se počinje pretraživati. O sipa ni “s”. U blizini je samo jedan od onih koji su mahali sa skosavicama dobio jednu sipu. I to već kad je pao mrkli mrak. Okolo nas padaju bugve i šaruni. Jedni love pri dnu, drugi pokušavaju na plovak. Rezultati su im podjednaki.

Kad već sipe i lignje ne idu, prebacujemo se na šarune. Manji silikonci i nekoliko ih je prevareno. Ipak, ne rade kao na srdelu. Gospodin do nas je napunio već pola kante i ne posustaje. Prebacujemo se i mi na manje udice i kruh. Međutim, jedini rezultat su bugve. Drugu ješku nismo nosili, a i već je dosta kasno. Odlučujemo se još malo prošetati i lagano spremati na počinak.

Pokušavamo i kod mosta koji spaja poluotok s kopnom. Još je relativno rano i vikend je. Dosta je šetača i prolaznika i pomalo nas čudno gledaju. Dvadesetak minuta zabacivanja izmamilo je samo jednog manjeg brancina koji i nije bio previše zainteresiran za naše silikonce. Očito mu je interesantnija sitna riba koje ima u izobilju uz cijeli most.

Odlučujemo da je vrijeme za povlačenje. Ako sutra bude volje, valjalo bi još ujutro pokušati. Barem na pola sata. 🙂

Ujutro – druga priča

Iako je budilica ugašena, stare navike su “vrag”. Pola šest i već se pije prva kava. Vrijeme je idealno. Mirno je, oblaci najavljuju popodnevnu promjenu vremena. Nema puno razmišljanja. Oko 6 sam već na rivi. Nije gužva kao jučer, ali iznenađuje me nekoliko ribolovaca koji već uspješno love.

Još uvijek razmišljam o brancinima i pokušavam prvih pola sata sa različitim silikoncima. Uzalud. Stavljam skosavicu u nadi da će se koja sipa možda ipak prevariti. Ubrzo izvlačim dva komada krpe i već sam se pomirio da je to za danas vrhunac ribolovnog uzbuđenja. Ipak, treća krpa počela je karakteristično pumpati! Ipak je gore. Uz asistenciju kolegice do mene, začas je u podmetaču. Lijep komad! Na sipu mislim. 🙂 Prva zadarska sipa. Nakon pola sata ispostavilo se i posljednja za ovaj vikend. Vrijeme je za još jednu kavu i povratak ostatku obitelji koji se već počeo buditi i slati poruke.

Orade, šaruni, cipli i iglice – na piletinu?

Ujutro je ipak bila manja gužva pa se i stiglo malo više promotriti sisteme drugih ribolovaca i način ribolova. Dvije kolegice koje love uz mene ujutro su bili vrlo uspješne. Prva vadi dva prekrasna cipla zlatara, a nedugo zatim i iglicu. Kolegijalno vraćam uslugu i pomažem sa podmetačem. Ono što me iznenađuje je ješka. Piletina!

Čitao sam i ranije kako se orade uspješno love na komade bijelog mesa, ali evo, sad to prvi put vidim i u praksi. Jednostavan sistem s kliznim plovkom, sitnom olovnicom i jednom udicom koja je oko pola metra iznad dna. Jednostavan, ali učinkovit. Jučer 15ak šaruna, danas cipli i iglica. Nije loše.

I druga gospođa uskoro vadi oradu porcijašicu. Isto na piletinu. A nedugo zatim ima potez u kojem je u nekoliko sekundi iz role izvučeno barem 10 metara najlona. Rola zuji nekoliko sekundi, ali riba ipak otpada. Po savijanju štapa i zujanju role, moglo bi se raditi o ribi teškoj nekoliko kila. Počinjem intenzivno razmišljati o toj piletini. Hmmm…

Zadar – ugodno iznenađenje!

Osobno, ugodno sam iznenađen ribolovom u Zadru. I to u centru grada. S rive! Kao prvo, iznenađen sam brojem ribolovaca na samoj rivi. U predvečerje je doslovno na svakih metar po jedan. Također, ribolovna kultura je na izrazitom nivou. Zbog tolike gužve, ne mogu se izbjeći međusobna “petljanja”, zabacivanja preko tuđih sistema i sl. Zanimljivo je da nema ljutnje ni povišenih tonova. Upravo suprotno! Atmosfera na razini! Uz dosta zafrkancije i ribičkih priča.

Pišem ovo namjerno jer sam nekoliko puta doživio da je riva od 50 metara “premalena” i za dvoje ljudi. Da u nekim manjim mjestima na sve koji dođu “sa strane” čudno gledaju. Zadarska riva dokaz je da još uvijek postoje mjesta gdje je ribolov malo više od samog ribolova. Stariji gospodin nam je čak i ponudio dio svog ulova na odlasku. Kaže, ne da mu se čistiti. Rijetko viđeno u posljednje vrijeme.

Da završim, mislim da je Zadar destinacija kojoj ćemo se uvijek rado vratiti. Idealna za brzinski, kratki ribolov. Ali i uspješan ribolov i za naučiti nešto novo. I preporučam ga svima. Naravno, ne ostavljajte smeće i počistite iza sebe. Da i idući put budete dobrodošli! 🙂

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *