Rijeka Dobra i njezini vjesnici proljeća

Dobra

Kalendarski, 21. ožujka započinje proljeće. Nećemo sad ulaziti u razlike i izračune astronomskih i kalendarskih početaka godišnjih doba, ali činjenica je da je proljeće pred vratima. Kao i njegovi vjesnici. Za sve ljubitelje špinanja, pastrve su prvi pravi vjesnici proljeća i s nestrpljenjem ih očekuju nakon lovostaja. Ni rijeka Dobra nije izuzetak!

Hladna voda i nezainteresirane pastrve

Iako je voda još hladna i pastrva je tek izašla iz mrijesta, vrijedi pokušati prevariti pokoju gladnu ribu. Zbog niskih temperatura uglavnom se još zadržavaju u dubljim dijelovima vode i još su dosta trome. Treba ih pokušati isprovocirati dubokoroncima i sporijim vođenjem. Naravno, ukoliko je to moguće.

Rijeka Dobra – nekoliko lica

Dobra je hrvatska rijeka ponornica. Izvire iz dva izvora: kod Bukova vrha i kod Skrada (selo Gornja Dobra kraj stare ceste Zagreb – Rijeka). Duljine je 107,9 km i porječja površine 900 km². Dobra se sastoji od tri svojstvena dijela toka. Od izvora do Đulinog ponora u Ogulinu, ima naziv Gornja Dobra ili Ogulinska Dobra, te duljinu od 51,2 kilometra.

Nakon poniranja prolazi podzemljem kroz špiljski sustav Đula – Medvedica (najveći špiljski sustav u Hrvatskoj, dugačak preko 16 kilometara), te ponovno izvire kraj sela Gojak, po kojem se nekad naziva i Gojačka Dobra, te se koristi za Hidroelektranu Gojak.

Nakon HE Gojak naziva se uglavnom Donja Dobra. Nakon 52,1 kilometra toka utječe u Kupu uzvodno od Karlovca. Ukupna duljina rijeke Dobre je 107,9 kilometara.

“Zubato sunce” i minusi

Ovaj vikend odabir je pao na dio Dobre koji je nešto dublji i gdje smo i inače znali s više ili manje uspjeha otvarati sezone. Jutro je osvanulo okupano suncem, ali u minusima. Nismo rano kretali i Matinu poštapalicu “zora meja” (koja nekad znači i dizanje u 5 ujutro) smo ostavili za toplije dane.

Dobra nas je dočekala taman onakva kakvu smo priželjkivali. Malo “jača” i pomalo zamućena. Neugodni vjetar nije prestajao puhati i lagano je topio sav entuzijazam s kojim smo došli. Mata je na glavu navukao nekakvu maramu, bandanu i pomalo me bilo strah da nas netko ne zamijeni za migrante i prijavi ili privede. 🙂

Ribe ni za lijek!

Izmjenjujemo cijeli arsenal varalica, ali bez uspjeha. U prvih sat vremena samo se jedna pastrva stidljivo pokazala. Već smo prošli cijeli potez i polako se vraćali prema početku. Vjetar je učinio svoje i Mata više vremena provodi grijući ruke nego zabacujući. Gledam ga kako, onako smrznut i bezvoljan, zabacuje. Zamotan u onu maramu podsjeća me na kumice s Dolca.

Odjednom galama i vika. Gotovo pod nogama, pred samom obalom, ima griz. Bokovi se bijele i pastrva od nekih 50-ak cm počinje karakteristično iskakati iz vode. Pokušava se osloboditi, ali očito se dobro “zahaklala”. U suprotnom, dok sam stigao s podmetačem i spustio se uz mokru obalu do vode, oslobodila bi se već nekoliko puta!

Isplatilo se smrznuti!

Riba je ubrzo u podmetaču. Prekrasna potočara od nekih 50-ak cm. Naravno, metar i vaga su ostali u autu. Tako da će ova riba za godinu dana u Matijinim pričama narasti do barem 70-ak cm, a ja ću tvrditi da nije imala više od 30 cm! 🙂

Slijede muke po podmetaču i oslobađanje ribe od trokuka. Još se jednom potvrdilo da bi puno bolje bilo koristiti trokuke bez kontrakuka ili singlice. Uostalom, o tome smo već pisali u jednom od članaka. Uspijevamo osloboditi ribu, ali ne i podmetač! Na svakom boku pastrve nalaze se dvije bijele mrlje. Nije riječ o svježim ranama ili slično. Tko zna, možda je posljedica mrijesta ili nečega trećeg.

Slijedi fotografiranje i puštanje ribe. Neka razveseli još nekoga i odradi još barem koji mrijest. Sve su rjeđi ulovi većih pastrva i treba čuvati vode na kojima ih još uvijek pronalazimo i gdje kormorani nisu učinili svoje. I oni iz ptičjeg carstva, ali i oni drugi. Znate već koji…

Muke po podmetaču

Već sam napisao da smo ribu relativno brzo oslobodili trokuka, ali podmetač nije bio te sreće. I danas se pokazalo kako su oni gumirani puno praktičniji. Slična situacija dogodila se i nedavno, na otvorenju sezone na Gackoj. Riba u podmetaču. Brzo skidanje s varalice i puštanje. I onda pola sata otpetljavanja varalice iz mreže podmetača.

Žao mi je rezati podmetač jer je praktičan za lignje i bijelu ribu. Međutim, čim vidi trokuke i kontrakuke, užas. Uglavnom, najlon je prerezan i vobler je ostao u podmetaču. Neka čeka koje mirnije popodne sa više strpljenja i živaca. Za ovaj ribolov – dosta. Još samo putna piva prije povratka kući. I to je to! A idući put ćemo valjda ipak ponesti i gumirani podmetač iz auta. I vagu… I metar… 🙂

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *