Svaki tip virusa prenosi određena vrsta glodavaca
Premda je hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom (HGBS) poznata još od davnina pod raznim nazivima, najčešći naziv u narodu je mišja groznica. Interes za nju naglo je porastao u Korejskom ratu (1951. – 1954. godine) gdje je epidemija pokosila gotovo 3000 vojnika Ujedinjenih naroda. Bolest je kod nas stalno prisutna s različitom učestalošću od godine do godine, dok su pojedine godina povećanog obolijevanja, poput ove 2021., izrazito rizične i opasne za sve one koji često borave u prirodi.
Svaki tip virusa prenosi određena vrsta glodavaca
Rezervar zaraze predstavljaju divlji šumski glodavci i njihove izlučevine, kod kojih virusi ne dovode do pojave simptoma, dok svaki tip virusa prenosi određena vrsta glodavaca. Virus prirodno kruži i održava se među njima.
Kod nas, najveće prijenosnike predstavljaju riđa voluharica (Clethrionomys glareolus) i žutogrli miš (Apodemus flavicollis), dok u manjoj mjeri prijenosnici mogu biti šumski miš (Apodemus sylvaticus), poljski miš (Apodemus agrarius) te livadna voluharica (Microtus agrestis).
Do češćeg pobola obično dolazi u godinama velike brojnosti navedenih glodavaca nakon prethodno blage zime, na što mogu utjecati razni klimatski, prehrambeni i dijelom nepoznati čimbenici. Bitno je naglasiti da se infekcija ne prenosi među ljudima. Do širenja među glodavcima i posljedične zaraze čovjeka dolazi bez posredovanja vektora, ponajviše udisanjem prašine onečišćene izlučevinama zaraženih šumskih životinja ili unosom uzročnika u usta onečišćenim rukama, hranom ili pićem.
Pod najvećim rizikom su izletnici, poljodjelci, lovci, ribolovci, osobe koje profesionalno ili iz drugih razloga borave u šumskim predjelima te vojnici.
Izletnici, ribolovci i lovci među najugroženijim su skupinama
Klinička slika
Klinička slika HGBS-a pokazuje oštećenje kapilara u raznim organima, a glavni simptomi su groznica, pojava krvarenja te oštećenje bubrežne funkcije različite težine. Češće se susreće lakši oblik bolesti gdje dominiraju bolovi i prolazno bubrežno zatajenje, uglavnom bez hemoragijskih manifestacija (krvarenje).
Drugi oblik pokazuje agresivniju kliničku sliku, s padom krvnog tlaka sve do nastanka šoka, krvarenjem i razvojem komplikacija kojeg katkad nalazimo pod nazivom korejska hemoragijska groznica. Inkubacija traje između dva i četiri tjedna, a bolest počinje vrlo naglo. U početku jače izraženi opći simptomi s visokom temperaturom te glavoboljom, križoboljom i bolovima u trbuhu. Ponekad dolazi do povraćanja s proljevom, a jedan od tipičnih ranih znakova je difuzno crvenilo lica i vrata nalik opeklinama od sunca koje se javlja u više od 90 posto pacijenata. Naknadno se mogu javiti znakovi bubrežnog zatajenja kao što su pad krvnog tlaka i oligurija (oskudno mokrenje), dok se točkasto krvarenje na koži i sluznicama razvija nakon krvarenja u ostalim organima.
Efikasno cjepivo ne postoji
Činjenica da efikasno cjepivo ne postoji, ne znači da ove, kao i svake druge godine, treba odustati od boravka u prirodi. Ipak, treba se držati nekih jednostavni mjera opreza i čuvanja zdravlja koje će učiniti da se objektivno mali potencijalni rizik još više smanji i otkloni. Za one koji su prirodom svoga posla ili aktivnosti upućeni na intenzivno izlaganje šumskim glodavcima, takve su mjere opreza još važnije te ih je većina već usvojila i stalno ih provodi. S obzirom na ciljanu populaciju, mjere za smanjenje i otklanjanje rizika skupljene su u savjetima koji slijede, no međusobno se ne isključuju i svatko ih može, prema prilikama, uzeti u obzir i kombinirati.
Savjeti izletnicima:
- čuvati za vrijeme izleta svoju hranu i piće od glodavaca, ne ostavljati je izravno na tlu i sl.;
- održavati higijenu ruku, oprati ih, obrisati vlažnom maramicom i sl. prije jela;
- izbjegavati piti vodu iz neuređenih šumskih izvora i lokvica jer se njima koriste i šumski glodavci;
- izbjegavati odmaranje (ležanje) izravno na šumskom tlu, osobito na mjestima gdje smo vidjeli više glodavaca ili njihove rupe;
- ne loviti ili dirati (uginule) šumske glodavce ili druge životinje.
Savjeti ljudima koji profesionalno ili iz drugih razloga dulje vrijeme ili opetovano intenzivno borave u šumskim predjelima:
- ne ostavljati osobne stvari i pribor za rad na dulje vrijeme (više sati ili dana) nezaštićene na tlu u šumi, kako na njih ne bi došli glodavci;
- pri poslovima u kojima se diže prašina s tla izbjegavati udisanje prašine (u određenim okolnostima prikladna je lagana maska preko nosa i usta);
- ne odmarati se izravno na šumskom tlu;
- važna je čistoća odnosno pranja ruku, svakako prije jela ili rada s namirnicama, ali i u drugim okolnostima u kojima bi uzročnici mogli doći u usta (cigareta);
- izbjegavati piti vodu iz šumski neuređenih, slabo protočnih izvora ili lokava;
- ako se zbog posla boravi u šumskim nastambama, potrebno ih je držati u najvećem redu i čistoći bez ostavljanja ostataka hrane na otvorenom, što bi privlačilo glodavce;
- uklanjati otpatke i ostatke hrane iz okoline u kojoj borave ljudi (zakapanje ili odnošenje na udaljenost) kako ne bi privlačili glodavce;
- po potrebi provesti uništavanje glodavaca (deratizacija, lov klopkama i dr.) u ljudskim nastambama i neposrednoj okolini, uz upozorenja ukoliko se radi s otrovom;
- uginule životinje ukloniti (poslije oprati ruke).
Savjeti žiteljima ili vlasnicima kuća ili gospodarskih zgrada u šumskim područjima koje stalno ili povremeno nastanjuju:
- sprječavati ulaz glodavaca u kuću;
- spremati hranu i otpatke tako da ne privlače glodavce;
- čuvati hranu i piće od onečišćenja izlučevina glodavaca pokrivanjem, zaklapanjem, odizanjem od tla i sl.;
- po potrebi provoditi uništavanje glodavaca (deratizacija, klopke) u kući i neposredno oko kuće; ako se radi o otrovu upozoriti ljude, osobito paziti na djecu!
- u prirodi i okućnicama uništavanje glodavaca nije izvedivo;
- uginule, otrovane ili uhvaćene glodavce ukloniti (zakopati, spaliti) pazeći pri tome da ne onečiste ruke (rukavice), a nakon takvog posla, naravno, oprati ruke;
- čišćenje kuća koje se ne koriste duže vrijeme treba obavljati uz što manje dizanje prašine, tj. koristiti ako je moguće, vlažno čišćenje, a nije na odmet pri čišćenju takvih kuća koristiti i laganu masku preko usta i nosa;
- nakon rada na čišćenju oprati ruke u toploj vodi i sapunici.
Vrijedi znati da većina nabrojenih mjera opreza i čuvanja zdravlja ujedno štiti i od drugih bolesti koje se mogu prenijeti na ljude s divljih životinja (npr. leptospiroza, crijevni paraziti) i mogu se stoga uvijek preporučiti svim posjetiteljima prirode.
Izvor: Časopis Hrvatske šume, godina 2012., broj 184, autor Goran Vincenc