Tijelo joj je pokriveno gustom dlakom sivo-smeđe boje s rijetkim, poprečnim tamnim (crnim) prugama. Znatno je veća i teža od domaće mačke, a osim po većim dimenzijama, možemo je prepoznati po repu s crnim prstenima i vrhom. Divlja mačka voli guste šume s čistinama, a na svom području živi osamljeno. Noćna je životinja te vrlo oprezan i spretan lovac. Lovi miševe, krtice, vjeverice, zečeve i ptice, a može loviti i lanad (mladunčad srne).
Rijetka i zaštićena
Odrasli mužjak divlje mačke, koji je skoro duplo krupniji od ženke divlje mačke, bez ustručavanja će napasti mladu srnu ili neku drugu veću ozlijeđenu i nemoćnu životinju. Vrijeme parenja joj je od veljače do ožujka.
Iako je divlja mačka nastanila veliko zemljopisno područje, ipak se smatra veoma rijetkom i zbog toga je zakonom zaštićena životinja, pogotovo u Europi.
I baš zato, ako u nekoj šetnji prirodom ugledate mačku s osam prstena na repu, znajte kako ste ugledali nešto tako rijetko i dragocjeno da se možete smatrati sretnim i počašćenim. Tiho ju otpratite pogledom jer je samo ona donijela odluku da ju ugledate.
Divlja mačka usmrćuje manji plijen ugrizom u prsni ili hrpteni dio, a veći ugrizom u vrat ili zatiljak. Na lovini divlje mačke vide se karakteristične tanke grebotine kandži. Jede plijen tamo gdje ga je ulovila ili ga odnese na sigurno mjesto. Većim sisavcima i pticama odgrize glavu i najprije jede utrobu, a ostavi kožu, perje i veće kosti.
Divlja mačka (Felis silvestris)
Divlja mačka je predator, elegantne i mišićave građe tijela, savršeno razvijenog osjeta čula i mirisa te kamuflažne obojenosti tijela. Dužine 50 do 75 cm, odrasla jedinka teška je od četiri do osam kilograma. Tijelo joj je prekriveno mekanim i gustim krznom prošaranim prugama ili pjegama, dugog i savitljivog repa. Na prednjim nogama ima pet, a na stražnjim po četiri prsta. Svaki prst ima kandžu koju mačka prilikom penjanja po drveću ili pridržavanja plijena može izvući. Na stopalima ima jastučiće tj. mekane tvorevine koje joj omogućuju bešumno kretanje, a služe i kao amortizeri prilikom skoka. Divlja mačka izgledom podsjeća na domaću tigrastu mačku, samo što je krupnija, ima veću glavu i dužu dlaku, a slične su i po zubima, kandžama i po osam specifičnih crnih krugova na repu.
Divlja mačka živi na području Europe, Afrike i Azije i s obzirom na geološku rasprostranjenost i morfološki izgled dijeli se u tri različite taksonomske skupine: šumsku ili europsku divlju mačku, Falb ili afričku divlju mačku i stepsku ili azijsku divlju mačku. Na temelju arheoloških, genetskih i morfoloških podataka smatra se kako je domaća mačka nastala od divlje mačke prije otprilike deset tisuća godina. Poljoprivrednici na Bliskom Istoku trebali su pronaći predatora koji bi štitio njihove usjeve od glodavaca, miševa i štakora, a tadašnja divlja mačka činila se savršenim izborom.
Najčešća na područjima bjelogoričnih šuma
U Hrvatskoj staništa se divlje mačke mogu naći gotovo posvuda, osim na jadranskim otocima. Prije nekoliko godina počelo se s telemetrijskim praćenjem divlje mačke (uz pomoć GPS ogrlica) i postavljanjem foto zamki, kako bi se što više saznalo o njenoj brojnosti te geografskoj rasprostranjenosti. Najčešće živi na područjima bjelogoričnih šuma, no gubitkom velikog broja takvih staništa djelovanjem čovjeka, danas divlja mačka svoj dom nalazi i na području crnogoričnih šuma, kamenitih visoravni, močvarnih i priobalnih područja. Na području sjeverno od rijeke Save zabilježeni su slučajevi u kojima su se divlje mačke nastanile uz naseljena ljudska područja i parile se s domaćom mačkom.
Nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji promijenili su se zakoni vezani za zaštićene životinjske vrste te je danas divlja mačka strogo zaštićena životinjska vrsta s lovostajem (zabranom lova) tijekom cijele godine.