Klenovica – staro ribarsko mjesto uz novi turistički “štih”

Klenovica – luka (foto: Grad Novi Vinodolski)

Klenovica je prekrasno, manje turističko mjesto bogate ribarske tradicije. Udaljena je od grada Novog Vinodolskog nešto manje od 10 kilometara i nalazi se u Primorsko-goranskoj županiji. Do grada Senja je samo 15-ak kilometara tako da velik utjecaj na Klenovicu ima i Ličko-senjska županija. U kategoriji “Naši biseri” svakako je zaslužila da ju obiđemo i spomenemo…

Ribarsku tradiciju preuzima turizam

Ribarska tradicija vrlo se dobro osjeti na svakom koraku. Do razvoja turizma, Klenovica je bila tradicionalno ribarsko mjesto. I danas je u luci usidren ribarski brod na svega nekoliko metara od terasa ugostiteljskih objekata i turista. Rijetka je prilika da na jednom mjestu još uvijek možemo vidjeti kako se ribarska tradicija i turizam odvijaju istovremeno i na istom mjestu.

Zimi samo mjesto ima oko 350 stanovnika. Taj se broj nekoliko puta poveća tijekom ljeta i turističke sezone. Brojne vikendice i apartmani, ali i poznati kamp koji se nalazi u samoj Klenovici, glavni su krivci tome. I obnovljena luka s lukobranom oduševljava sve koji se zateknu u samom centru.

Ribanje i ribarsko prigovaranje

Tradicionalno se ribarske “pošte” i pozicije ljubomorno skrivaju. Nije to iznimka, nego pravilo. Tako je i s terenima oko Klenovice. Potez od naselja Smokvica do Povila krije brojna dobra mjesta za ribolov i kvalitetne terene. Neki su dostupni gotovo iz automobila, dok se za neke treba dobro potruditi kroz makiju i kamenjar. Ovi drugi, zahtjevniji, obično donose i bolje rezultate.

Česti su ulovi orada, arbuna, brancina i ostale ribe koje pojedinci ciljano love u okolici Klenovice. Najčešće se pokušavaju ipak malo odmaknuti od samog centra mjesta i gužve i vreve. Oni rekreativni i vikend ribolovci (u koje i osobno pripadam, kad je riječ o morskom ribolovu) uglavnom zauzimaju mjesta u luci i na jednom od lukobrana.

Najčešći ulovi rekreativaca u luci

Luka i lukobrani – meka za vikend ribolovce i rekreativce

Osobito zimi, lukobrani i pozicije u samoj unutrašnjosti klenovičke luke naglo ožive. Naravno, sezona je liganja i brojni ribolovci iz okolice, ali i unutrašnjosti, odabiru ovu poziciju. Osvijetljena luka i lak pristup automobilom dodatna su pogodnost. Što se ribolova tiče, uglavnom sredine nema. Ili dan prođe poput “zabacivanja u bunar” ili se dogode dani kada riba ili lignje uđu u luku uz lijepe i obilne ulove.

Uz zimsko vrijeme i lignje, česti su ulovi sipa, ali i ostale ribe. Ribarske brodice i riblji otpad iz njihovih mreža za sobom redovito pozovu i goste u vidu kapitalnih brancina i ostalih riba. Kroz cijelu se godinu, s više ili manje uspjeha love bugve, ušate i ostala riba. Šaruni i plavice također su redoviti gosti, ali ponekad je potrebno “potegnuti” i do poluotoka sv. Anton. Ali on je priča za sebe.

Zimska idila

Otočić kojem nije bilo suđeno da to ostane

Ispred Klenovice usidrio se otočić Sv. Anton. Kao savršena nadopuna šetnice uz more koja se pruža od samoga središta Klenovice do susjednog mjesta – Krmpotske Smokvice. No nije mu bilo suđeno da ostane otočić, pa je pred 40-tak godina postao poluotokom. Lokalni ribar Viktor Cvitković za HRT je rekao da ga Klenovari nazivaju – mali škoj.

Do maloga škoja, plivali smo, svaki dan se plivalo i skakalo, iako je izvor, skakali smo u more. Nema stanovnika koji nije plivao do škoja. A kada je škoj postao poluškoj – štitio je klenovarske plaže i luku za velikih nevera.

Meni bi bilo bolje da je ono otvoreno, pogotovo sada kad sam penzioner, kad me uhvati bura, onda moram ići izvana, ali dobro, snalazimo se – govori Cvitković.

Tu su nekad bila četiri ribarska broda i dva privatna, mislim od profesionalnih ribara, a sad je ostao samo jedan mali privatni brod. Svaka kuća imala je i po dva i po tri ribara – rekao je. I prije Viktora – u familiji su bili ribari, i njegov je sin krenuo njegovim stopama.

Dugo je on sa mnom ribario možda i petnaest, dvadeset godina, onda je otišao – kazao je Cvitković.

I dok je ribara sve manje, turista je sve više iz godine u godinu. A otočić Sv. Antona, danas poluotok, čuva ih svojim svjetionikom, baš kao što čuva i Klenovicu, njezin bezvremenski način života i ribarsku tradiciju.

Svjetionik na (polu)otočiću Sveti Anton (foto: HRT)

Povijest i zanimljivosti Klenovice

Nekoliko povijesnih crtica i zanimljivosti iz povijesti Klenovice pronalazimo i na stranicama Turističke zajednice Novog Vinodolskog.

Konfiguracija Vinodolskog primorja, razvijenost morske obale i bogatstvo planktona kao preduvjet morske faune ukazivalo je stanovnicima Vinodola put za njihov opstanak i razvitak. Samo morsko dno omogućavalo je rast i razvitak morskih riba. Ono obiluje s dovoljno morskih pašnjaka tzv. brakova. Pjeskovito dno pogoduje životu i rastu plemenite bijele ribe i rakova.

Ove prirodne osobitosti zapazili su stanovnici Vinodola već prigodom doseljenja i započeli su iskorištavati to morsko bogatstvo. Oni doduše nisu imali razvijene ribarske vještine ali su po doseljenju zatekli sposoban i hrabar narod ilirskog plemena, Liburne. Od njih su naučili plivati, veslati, broditi, ribariti.

Devet kilometara južno od Novog smjestila se Klenovica. Upravo je to pravo malo ribarsko mjesto koje je svomu ribaru i moru odalo veliku počast. Za Klenovara more je jednako život. O tome najbolje svjedoči spomenik živućem ribaru u luci.

Spomenik ribaru u klenovarskoj luci (foto: HRT)

Danas je Klenovica već poznatija kao turističko mjesto, idealno za odmor i rekreaciju čija je osnovna karakteristika čistoća mora i pejzaža. Naselje Klenovica obuhvaća i raštrkane zaseoke Cvitkovići, Kalanji, Miletići, Kula –Komadine i Žrnovnica. Jedan od najstarijh zapisa, dokumenata gdje se spominje Klenovica je konac 14 st. i to u Statutu senjskom od 1388. gdje je zabilježeno da se međe grada Senja protežu do Suhe Kozice. Žrnovnica kao zaseok u sastavu naselja Klenovica se spominje 1455.godine , točnije da se pod Ledenicama nalaze mlinovi u Žrnovnici. U Žrnovnici ponornica utječe u more i danas se ondje zbog čistoće mora uzgaju dagnje, kamenice i srebrni losos.

U prošlosti, sudeći po broju tunolovki, tunolov je bio najvažniji način ribolova ovog područja. O tome svjedoče ponovno vraćene tunera koje su pedesetih godina bile uklonjene. One su simbol tog teškog života ribara i pomoraca. Jedna od njih se nalazi na otočiću Sv. Antona koji se doima kao poluotok jer su put do njega mještani nasipali ogromnim grotama kamenja. Na taj način klenovarske plažice kao da su dobile i svojevrsnu zaštitu od udara mora i jake bure koja ovdje zna izuzetno jako puhati u zimskim mjesecima.

Vegetaciju karakterizira ogoljelost terena s enklavama degradiranih kraških šumica klena, hrasta medunca, bijelog i crnog graba i crnog jasena. Osjetit ćete i miris crnog bora koji je u ovom području umjetno podignut. Klenovicu sa sjeverne strane čuva šumovito zaleđe, a turiste mame izletišta u području Krmpota.

Ako vas put nanese, svakako nemojte propustiti razgledati i zaleđe s prekrasnim vidikovcima koji će vas sasvim sigurno osvojiti.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *