Pripadaju li hibridi u divlje ili domaće svinje?

Hibridi divlje i domaće svinje iz lovišta nedaleko Ogulina

Svojevremeno, osobito u razdoblju nakon Domovinskog rata, pojava hibrida nastalih križanjem domaće i divlje svinje nije bila rijetkost. I ranije su se pojavljivali, ali ne u tolikom broju i ne svuda podjednako. Fotografije koje smo dobili iz lovišta u okolici Ogulina potaknule su nas na članak o hibridima i pitanje pripadaju li oni divljoj ili domaćoj svinji?

“Žirovanje” glavni krivac do Domovinskog rata

I u vremenima prije Domovinskog rata hibridi su bili prisutni. Vlasnici su domaće svinje u jesen vodili na „žirovanje“ u obližnje šume, gdje bi se one hranile žirevima, pa bi dolazilo do kontakta divljih i domaćih svinja. Nakon Domovinskog rata i ratnih djelovanja, osobito u Slavoniji, povećao se broj divljih svinja, ali i hibrida. Zbog rata je na tisuće domaćih svinja odlutalo u slobodnu prirodu. Dio tih životinja se pomiješao s divljim svinjama kojima je šuma prirodno stanište te se dogodila brojnija pojava hibrida.

Fenotipske promjene i češće prasenje hibrida

Kod hibrida su vidljive promjene u fenotipu (vanjskom izgledu) i razdoblju između prasenja. Naime, divlje svinje više se ne prase samo tijekom veljače i ožujka kao prije, nego cijele godine poput domaćih svinja. Uz to, u tim se leglima javlja nekad i više od deset mladih, za razliku od čistokrvnih legla gdje ih je maksimalno pet.

Hibridi se prepoznaju po izduženijem i zaobljenijem tijelu, mogu biti bijele, crne boje ili šareni. Imaju preduge šiljate uši, kraću glavu ili slabije kljove. Divlja svinja je obično smeđe boje, šareni, crni ili bijeli primjerci su izuzetno rijetki, uža je i viša te ima kraće tijelo s izrazito klinastom glavom i kratkim uspravnim ušima tamnijim od ostatka tijela. Domaća svinja ima manju, zaobljenu glavu, manje kosti i mišića, duge, spuštene uši, a kljove mužjaka su izrazito smanjene.

Hibridi osjetljiviji i lakše šire zarazu

Povećanje broja hibrida ima velike posljedice na genetičku osnovu populacije divljih svinja. Hibridi su osjetljiviji i lakše obolijevaju od parazitskih bolesti. Takvi hibridi služe virusima i bakterijama za povećanje svoje patogenosti i stvaraju uvjete za zarazu čistokrvnih divljih svinja.

U Hrvatskoj je 2003. godine provedeno istraživanje na području Siska i Moslavine sa svrhom usporedbe hematoloških i biokemijskih vrijednosti divljih i domaćih svinja. Uzeti su uzorci krvi od nasumično odabrana 23 mužjaka starosti 3 do 5 godina i težine između 100 i 150kg. Zaključak je da je većina populacija u određenom postotku hibridizirana s domaćim svinjama, ali uz napomenu da kod fenotipa hibrida prevladavaju karakteristike divljih svinja.

Čistokrvne populacije mogu se očekivati u predjelima Gorskog kotara i Like. Na tim područjima uglavnom nije dolazilo do međusobnih križanja zbog načina uzgoja i držanja domaćih svinja. Istraživanje provedeno na području cijele Hrvatske pokazalo je da su od 495 promatranih primjeraka čak 38,8% bili hibridi sa domaćim svinjama.

Donedavno rijetkost u Lici i Gorskom kotaru (fotografija iz okolice Ogulina)

U Lici i Gorskom kotaru donedavno rijetkost

Ipak, i u Lici i Gorskom kotar sve je više dojava o pojavi hibrida. I slike koje smo dobili na adresu uredništva govore u prilog tome. Riječ je o mladom naraštaju koji bojom i izgledom više liči na domaću nego na divlju svinju. Na fotografijama se vidi i krmača uz koju idu i koju još sisaju.

Najvjerojatnije je riječ o roditeljima oba spola koji imaju vanjske karakteristike divljih svinja, ali su kod mladih do izražaja došle fenotipske karakteristike domaće svinje. U razgovoru s lovcima s tog područja često se spominje mogućnost da je riječ o potomcima svinja unesenih s područja Moslavine ili Slavonije. Nisu rijetki slučajevi da pojedinci (zaobilazeći zakonske propise) unose “frišku krv” iz daljih i udaljenijih lovišta, bez popratne dokumentacije i evidencije. Ne treba isključiti niti mogućnost prirodnih migracija divljači.

Svinje koje su nastale prirodnim križanjem divljih i pitomih mogu i u najvećem broju slučajeva upravo istovremeno pokazuju odlike u izgledu i divljih i pitomih što znači da križanci u najvećoj mjeri zadržavaju neke karakteristike u obliku glave i tijela koje imaju divlje svinje, ali po obojenosti tjelesnog pokrova ili širini stražnjeg dijela tijela (izraženi i zaobljeni gluetalni mišići) pokazuju karakteristike selekcioniranih domaćih pasmina svinja– stoji u stručnom mišljenju Zavoda za biologiju, patologiju i uzgoj divljači Veterinarskog fakulteta zagrebačkog Sveučilišta iz 2007. godine.

Struka tvrdi da zastupljenost bijelog tjelesnog pokrova svinje može u znatnoj mjeri varirati, kako u postotku tako i u lokaciji na tijelu životinje tako da taj parametar nije mjerodavan u određivanju genoma domaće svinje. Po toj osnovi nije moguće utvrditi da li u genomu križane svinje bez obzira na vanjski izgled prevladava udio gena istovjetnih za divlje ili domaće pasmine svinja.

Zakon je jasan i čuva izvornost divljači

Zakonodavstvo vezano uz lovstvo je jasno podržalo osiguravanje održivog gospodarenja populacijama divljači i njihovim staništima uz trajno unapređenje vitalnosti populacije divljači, proizvodne sposobnosti staništa i biološke raznolikosti. (Zakon o lovstvu, članak 4.)

Hibridi u biološkom smislu tj. prema fiziologiji, utjecaju na stanište, reprodukcijom potencijalu i ponašanju, a napose habitusu bitno odstupaju od osobina divljači tj. divlje svinje iz čega proizlazi da nije riječ o divljoj svinji.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *