Gacka – ribolov, turizam i odlična hrana

Nakon uspješnog ribolova na Gackoj na samom otvorenju sezone o kojem smo i ranije pisali, odlučili smo posjetiti Gacku i kad vrijeme i voda malo zatople. I tako smo ovaj vikend završili u Otočcu. Gacka se, doduše, već dobrano prigrijala, ali tko nam je kriv. Kasnimo otprilike mjesec dana od prvotnog plana.

U kategoriji “Naši biseri” ovaj put vraćamo se na Gacku.

Planovi jedno, realizacija drugo! 🙂

Dogovor je bio krenuti od kuće prije 7 sati ujutro i oko 8 već biti na vodi. Kako je ovaj put bila riječ više o obiteljskom izletu nego o ozbiljnom ribolovu, ne moram ni govoriti kako smo krenuli tek iza 8 sati. Sunce je već bilo visoko, temperatura oko 25 stupnjeva, a auto se pomalo pretvarao u malu saunu.

U naravi, to je ispalo ovako. Iza 9 smo bili na vodi i dok smo složili štapove i varalice već je bilo gotovo 10 sati. Sunce visoko, temperatura ide prema 30 stupnjeva. Vrijeme je za povlačenje u hlad, a ne za početak ribolova. Ali, odustajanja nema. Gacka je Gacka i treba iskoristiti svaki trenutak njezine pitomosti i ljepote. Odluka je pala na Revir B i varaličarenje.

Pitoma Gacka u Čovićima

Riba ima, ali nisu baš raspoložene

Već pri prelasku preko mosta primjećujemo lijepe primjerke pastrva. Plivaju u mjestu kontra struje, drže se dna i očekuju što će im struja donesti. Odmah krećemo s voblerima koji su se dosad pokazali lovnima na ovim terenima. Krećem s tonućom verzijom Ružnog pačeta, mojim starim favoritom. Međutim, pastrve ovog puta ne dijele oduševljenje s pačadi svih boja. I supruga i sin pokušavaju s nekoliko verzija iste varalice, ali bez uspjeha,

Pokušavamo promijeniti varalice, ali pastrve ne pokazuju interes. Voda je kristalno bistra i vidimo svaku ribu. To još više frustrira. Varalicom doslovce prolazimo nekoliko centimetara uz ribe, ali uporno nas ignoriraju. Pokušavam promijeniti taktiku. Stavljam silikonca na maloj olovnoj glavi i bacam ga uzvodno. Struja ga nosi nizvodno i uz lagane poteze vrhom štapa pokušavam mu udahnuti malo života.

Prvi prolazak i prva reakcija. Dvije pastrve lijeno su krenule za varkom, ali su se ubrzo, još ljenije, vratile natrag na svoju poziciju. Pokušavam još nekoliko puta i prva pastrva je vani. Prekrasna, debela potočna pastrva po kojima je Gacka poznata. Brzo skidanje, fotografiranje i vraćanje u vodu. Vani je temperatura već oko 30 stupnjeva i sunce prži nemilice. Svako bespotrebno mrcvarenje ribe može biti pogubno. Zato malo pate fotografije, ali od nekoliko fotki “okinutih” na brzinu, jedna će ispasti dobro.

Lov u rupama i iza prepreka

Naravno da je akcija na obali, sačenje ribe u podmetač i puštanje napravilo svoje. Idućih pola sata proteklo je bez akcije. Prošetali smo nekoliko stotina metara nizvodno i vratili se do auta. Dosta je trave u vodi i uglavnom se lovi u rupama i iza zapreka. Ribe ima, uglavnom je uz dno i svako malo doprati varalicu, ali bez pretjerane želje za napadom. Vjerojatno bi situacija bila drugačija da smo stigli na vrijeme i prije ove vrućine, ali nema veze. I sama činjenica da se ribe vide i lijep dan su već dovoljni.

Mijenjamo poziciju i spuštamo se nizvodno. Prvi zabac i Ružno pače prevarilo je još jednu ljepoticu. Fotografiranje i puštanje. I to je uglavnom bilo to. Idućih pola sata bez poteza, uz nekoliko praćenja i još jednu pristojnu pastrvu. Podne je već otkucalo i vrućina je nesnosna. Odlučujemo napraviti pauzu i krenuti put Hrvatskog centra za autohtone vrste riba i rakova krških voda koji se nalazi u obližnjem Ličkom Lešću.

Centar su osnovali su Grad Otočac, Hrvatska gospodarska komora, Institut Ruđer Bošković i poduzeće Gacka d.o.o. 2006.g. na mjestu starog ribogojilišta na Kostelki, pritoci rijeke Gacke u Ličkom Lešću kraj Otočca. Uistinu ga se isplati posjetiti, ako ste u blizini. O njemu ćemo nešto više pisati uskoro. Cijeli jedan članak posvetili smo ovom jedinstvenom mjestu.

Vrućini i suncu unatoč, pojedine su se pastrve dale prevariti

Hidroenergetski projekti nisu mimoišli niti Gacku

Nakon razgledanja Centra, trebalo se i okrijepiti. Odabir je pao na Bistro Ribič koji se smjestio na samom toku rijeke Gacke, odnosno na njezinom dijelu koji je ukroćen kanalom. Riječ je o lijevom rukavcu Gacke koji je osamdesetih godina 19. stoljeća pretvoren u kanal kako bi se onemogućile poplave oko grada Otočca. Lijevi rukavac Gacke nekad je tekao prema Švici i dalje prema ponorima u Donjem Švičkom jezeru, a sjeverni rukavac odvajao se prema Otočcu i dalje prema Drenovom klancu, Brlogu i Kompolju, ponirući pod Senjskim bilom u Gusić polju, odnosno u još udaljenijem Hrvatskom polju.

Hidroenergetski projekti koji su zahvatili mnoge naše rijeke u poslijeratnom razdoblju druge polovice prošlog stoljeća nisu mimoišli ni vodom bogatu Gacku. Izgradnjom sustava HE Senj povezane su vode Gacke i Like, a hidrotehničkim tunelima odvedene su u akumulaciju Gusić polje i dalje prema Svetom Jurju kod Senja, na turbine hidroelektrane. Slijedom ovih zahvata, od šezdesetak kilometara prirodnog toka Gacke preostalo je svega 17 km.

Lijevi rukavac Gacke osamdesetih godina 19. stoljeća pretvoren je u kanal radi obrane od poplava

Bistro Ribič – odlična ponuda i hrana

Uz nekadašnji Hotel Gacka, Bistro Ribič je možda i najpoznatije odredište kad su ugostiteljstvo i ribolov u pitanju. Iznad same Gacke, s prostranom terasom i parkiralištem. Pri samom dolasku iznenadila nas je velika gužva i broj gostiju. Imali smo sreće pa smo uspjeli “uloviti” jedini slobodni stol na terasi. Moram priznati da sam bio pomalo skeptičan koliko ćemo čekati, obzirom na gužvu i broj gostiju.

Jelovnik je iznenađujuće raznovrstan i nudi za svakoga ponešto. Od ribljih specijaliteta i pastrve na nekoliko načina do raznovrsnih jela s roštilja i pizza. Kako smo dan ranije jeli ribu, supruga i ja smo se odlučili za platu za dvije osobe, a sin je odabrao “dječji menu” – pureće ražnjiće s prilogom.

Prvo iznenađenje bila je brzina usluge. Nismo stigli niti popiti piće do kraja, a ručak je već bio na stolu. Drugo iznenađenje bila je količina. Uistinu obilne porcije uz puno priloga. Hrana odlična i okusom i izgledom. Ovakve ponude i usluge ne bi se posramili niti puno razvikaniji ugostitelji. Dodajmo tome još i ljubazno i nasmiješeno osoblje (u najvećoj gužvi i s “morem” narudžbi). Uglavnom, da ne duljim – Bistro Ribič preporučujem svima. Odlična hrana, usluga i osoblje uz pristupačne cijene. A i pastrve su (tvrde ljudi koji su sjedili do nas), odlične!

Bistro Ribič – odlična hrana, usluga i osoblje uz pristupačne cijene

I sladoled se treba probati

Kakav bi to ljetni ručak bio bez sladoleda. Iako i u Bistrou Ribič u ponudi imaju razne slastice, odlučili smo se potražiti sladoled. I pronašli smo ga u centru Otočca, nasuprot župne crkve. Kako piše na slastičarnici – pravi “domaći”. Kava i sladoled nakon ručka, što još više možeš poželjeti. Nakon punjenja baterija (i želudaca), odlučujemo se za povratak ribolovu. Sunce se već počelo spuštati i vrućina popuštati.

Jedini lijek za nesnosnu vrućinu!

Umjesto pastrve – štuka!

Odlučili smo da nećemo daleko. Do nadstrešnice u Prozoru gdje nas je na samom otvaranju sezone potočna ljepotica od pola metra počastila prilikom za fotografiranje. Pokušali smo vidjeti je li još uvijek tu, ali naše varalice nisu izazvale previše zanimanja. Sve dok se odjednom za varalicom od 5 cm nije zaletjela gospođa štuka. I to ne baš malena. Preko pola metra ima u njoj sigurno.

Odmah je uslijedilo skidanje predveza, vezivanje sajlice i potraga za većim varalicama. Srećom je u torbi i kutija s većim varalicama (a torba se naravno ne vadi iz bunkera). Stavljam silikonca od 12 cm i zabacujem. Bez prevelikih očekivanja. Međutim, prvi zabac i griz pod samim nogama. Kontra. U ništa! I to je bilo to od štuke. Još je jednom dopratila varalicu i doviđenja!

Kakva bi to bila priča i fotografija. Odeš na pastrve, a uloviš štuku. I to na Gackoj. Iako mi lokalni ribiči kažu kako nije rijetka. Osobito u nižem dijelu. I da se zna zaletjeti i na puno manje varalice od onih na koju je uobičavamo loviti. Idući put prvo ćemo nju potražiti!

Dio Gacke koji prolazi kroz Prozor

Turizam se nazire na svakom koraku

Iako je pandemija koronavirusa učinila svoje, turizam se nazire na svakom koraku. Brojni kanui s turistima, biciklisti i quadovi govore tome u prilog. Prije nekoliko mjeseci razgovarali smo s Mladenkom Orešković, direktoricom Turističke zajednice Grada Otočca, koja nam je potvrdila kako Otočac postaje prepoznatljiva destinacija kontinentalnog turizma.

Rijeka Gacka, biciklizam, kajaci, quadovi, kulturna baština, ljubazni domaćini pozivnica su za sve koji požele pobjeći od gradske vreve i uživati u prirodi. Nas je privukao ribolov, ali smo se s vremenom zaljubili u svaki dio ovog kraja i svakim dolaskom pronalazimo nove sadržaje koji nas očaravaju. Pokušajte i vi, nećete požaliti! 

Ukoliko tražite smještaj u blizini, pogledajte OVDJE.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *