Urbane lisice – učestala pojava

Crvena lisica (Vuples vulpes L.) jedna je od najfleksibilnijih i najotpornijih životinja u okviru preživljavanja na određenom prostoru. Svojom lukavošću, sposobnošću prilagođavanja i snalažljivošću u pronalasku hrane, lisice nalazimo sve više u prigradskim naseljima, ali i u gradovima.

Lisice polako okupiraju gradove

Zašto lisice polako okupiraju naše gradove? Povećanjem populacije ljudi u gradovima povećava se i količina smeća koje proizvode ljudi.  Na žalost u kantama za smeće nalazimo i veliku količinu bačene hrane kao što su ostaci pizze, kosti, ostaci pečenog mesa sa roštilja ili nepojedeno voće. Uz svoju prirodnu hranu koju hvataju kao što su miševi ili ptice, ostaci hrane iz kanti za smeće za njih predstavljaju pravi švedski stol.

Prvi zapisi o pojavi lisica u gradovima datiraju iz 1930-tih godina prošlog stoljeća kada su viđene prve lisice u gradovima u Velikoj Britaniji. Od tada njihov broje se sve više povećavao. Negdje oko 1995. godine procijenjeno je da Engleska ima oko 33.000 urbanih lisica i broj im raste iz godine u godinu. Nasuprot ovoj pojavi broj lisica u ruralnim područjima  pada.

Kako bi opstale, mijenjaju svoje ponašanje

Prisutnost lisica u gradovima oduševljava neke ljude koji smatraju da su na taj način povezani sa prirodom. Lisice u gradovima obavljaju i koristan posao hvatajući štakore i golubove te na taj način sprečavaju širenje nekih zaraznih bolesti. No i lisice same su prenosioci nekih opasnih parazita u svojem izmetu što predstavlja opasnost za kućne ljubimce ali i same ljude. Najopasnija za ljude je bjesnoća, virusna zarazna bolest koje je smrtonosna, a rezervoar ovog virusa upravo su lisice. Migracije lisica iz ruralnih naselja u gradove i obrnuto još uvijek postoje, što sprečava evolucijsku pojavu stvaranja čistih urbanih lisica.

No, kako bi opstale u gradovima, lisice mijenjaju svoje ponašanje. Istraživanja o prilagođenosti i ishrani lisica u urbanim sredinama pokazuju da one još uvijek na svojem jelovniku uglavnom imaju glodavce, ptice i beskralježnjake, a hrana koju pružaju ljudi samo je dodatni dio njihove prehrane. Međutim, kako sve više ljudi osigurava hranu za divlje životinje u svojim vrtovima i kantama za smeće, vjerojatno je da će se prehrana i ponašanje urbanih lisica jako promijeniti te će im glavni izvor hrane biti onaj koji im pružaju ljudi.

Dio naše urbane raznolikosti

Na ponašanje lisica jako utječe i odnos ljudi prema njima. Naime ako ljudi potiču bliski kontakt sa lisicama to će potaknuti toleranciju lisica prema ljudima i hranom koja im je na raspolaganju. Poznata je pojava da ako su neki resursi u prirodi ograničeni, onda se smanjuje veličina populacije. Osiguravanje dovoljnih količina hrane za urbane lisice može dovesti do neprirodno visoke gustoće lisica u gradovima. Neke jedinke koje se lako prilagođavaju urbanom životi svoje gene prenijet će na svoje potomstvo, a one koje se ne prilagode napustit će urbana naselja.

Pojava urbanih lisica postala je stvarnost i mi ljudi moramo prihvatit činjenicu da su i one sada dio naše urbane raznolikosti. Bez obzira što budućnost donosi urbanim lisicama, gradovi im pružaju obilnu hranu i zaklon. Volite ih ili mrzite, ali one su se uspješno prilagodile staništima koja smo izgradili oko sebe i jedna su od rijetkih životinja koje mogu tolerirati ljude i prilagoditi se njihovom ponašanju. 

Jedne su od rijetkih životinja koje mogu tolerirati ljude i prilagoditi se njihovom ponašanju

Autor: Energija pozitiva, dr.sc. Tibor Andreanszky dr.med.vet.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *