Jezero Blata (foto: Saborsko.hr)
O ljepotama Like, njenim brdima i rijekama već je puno pisano biranim riječima i svakako s razlogom. No, prirodi kao da to nije bilo dovoljno pa Plašćansku dolinu i Saborsko povremeno dodatno nagradi jedinstvenim prirodnim fenomenom – Blaćanskim jezerom. U kategoriji “Naši biseri” jezero u Blatima zauzima zapaženo mjesto.
Periodično jezero – estavela
Riječ je o prirodnom fenomenu, jednom od svega 30 u svijetu, periodičnom jezeru tipa estavela koje se svake godine potkraj srpnja prazni kroz ponore na sjeveroistočnom i jugoistočnom dijelu da bi se u jesen ponovno napunilo. Taj prirodni fenomen istraživan je od davne 1835. godine i utvrđeno je da se jezero prazni kroz Veliku i Malu špilju kada je vodostaj okolnih rijeka malen, a sa pojavom obilnih kiša puni viškom vode iz istih rijeka.
Kad je jezero „gore“, divljač je „dole“!
S pojavom vode čitava udolina oživi te postaje stanište mnogih ptica, ali i destinacija divljači koja se spušta s vrhova Male Kapele prema jezeru. Stariji stanovnici obližnjih sela, koji su dugogodišnji svjedoci ove prirodne pojave znaju reći : Kada je jezero „gore“, divljač je „dole“. I uistinu, jezero kao da izmami ono najljepše iz šume pa tako u 8. i 9. mjesecu obalom jezera odzvanja rika jelena, a često se znaju zateći i nepregledne kolone divljih svinja kako odlaze do već uobičajenih kaljužišta.
Voda u Kapeli znači život. Nakon sušnih perioda i pojave jezera stiže olakšanje za već izmorenu divljač u potrazi za vodom. Međutim, jezeru se posebno veseli naša najveća zvijer – medvjed, koji često puta zna nezainteresirano proći pokraj punih hranilica i spustiti se do jezera u potrazi za svojom poslasticom, tj. žabama.
Lička pruga – opasnost za divljač
Ova naizgled idilična simbioza jezera i divljači krije i jednu veliku opasnost, Ličku prugu koja se proteže na svega par stotina metara iznad jezera te smo nažalost svjedoci brojnih stradanja divljači na dijelu pruge iznad jezera. Divljač koja se uspije spustiti do konačnog odredišta za nagradu uživa u blagodatima doline, čistoj vodi i zelenoj vegetaciji kao nepresušnom izvoru hrane.
Blaćansko jezero je jedan mali raj koji znači mir, kako za brojne životinjske vrste tako i za nas lovce jer znamo da je divljač opet tu, „dole“.
Kad je jezero „gore“, divljač je „dole“!
Iz povijesti
Kao prirodna rijetkost, jezero je privuklo pažnju austrijskih prirodoslovaca još u devetnaestom stoljeću. U razdoblju od 1835. jezero su proučavali timovi koji nisu ovisili jedni o drugima. Prvi je predvodio hidrolog Fras, a drugi krajiški general Palfy.
Poznato je da jezero presuši potkraj kolovoza. Međutim, od 1888.godine pa do 1893. godine nikada nije presušilo. Šenoa 1895. godine objašnjava, da je stalnost uzrokovala poplava koja je odnijela pokošeno sijeno te je njime začepila pećine (ponore).
Početkom dvadesetog stoljeća jezero su istraživali Cvijić i osobito Poljak. Poljakov članak, koji je objavljen 1925. godine, na petnaestak gusto tipkanih stranica, još je uvijek najbolja studija o jezeru. Osobito je dobro objašnjen mehanizam punjenja i pražnjenja, te zone izvora i ponora uz rub jezera koji je okrenut prema brdu Bjeležu. Jezero se puni iz rijeke koja protječe ispod Gradovitog vrha (brda između Lipica i Blata) te ispod samog Blaćanskog polja.
Sve od 1949. pa do 1991. godine mjeren je vodostaj jezera. Za to su korišteni vodomjerni stupovi koji su po važećim kriterijima poredani od Male pećine prema školi u Blatima. Svi podaci pohranjeni su u DHMZ. Iz podataka se vidi da je najveća dubina jezera izmjerena u svibnju 1984. godine te da je iznosila 19,40 metara.
Ukoliko vas put nanese u ovaj dio Hrvatske, nemojte zaobići Blata i provjerite je li jezero “gore” ili “dole”. A u slučaju da vam je potreban smještaj, potražite ga ovdje.
