Sokolarstvo – dugotrajan, skup i zahtjevan proces

Sokolarstvo je iznimno zahtjevno i iziskuje puno truda (foto: Viktor Šegrt)

Nakon niza članaka o sokolarstvu našeg suradnika dr.sc. Viktora Šegrta nastavljamo s člankom koji će odgovoriti zašto je sokolarstvo iznimno zahtjevno. U prethodnim člancima naveden je niz smjernica koje čine jedini ispravni put za uzgoj sokolarskih ptica. Riječ je o dugotrajnom, skupom i zahtjevnom procesu s velikim rizikom.

Dugotrajan, skup i zahtjevan proces

Zašto je sokolarstvo dugotrajan, skup i zahtjevan proces s velikim rizikom:

1. Dugotrajan – sigurno ćete morati pričekati kvalitetnu jedinku uzgojenu od odabranih i u lovu dokazanih roditelja na terenu  koju vam je sokolar uzgajivač odlučio prodati. Nekad i po nekoliko godina, a to govorim iz osobnog iskustva i svakako se isplati pričekati.

2. Skup – kvalitetna sokolarska ptica čiji su roditelji selektirani godinama nije jeftina, ali zato u tom slučaju jasno znate što nabavljate. Uzgajivači takvih sokolarskih ptica uvijek imaju sokolare koji od njih žele uzeti pticu te svoje uzgojene sokolarske ptice ne daju pošto – poto, jer u konačnici ne uzgajaju količinu nego kvalitetu. A kvaliteta je uvijek na cijeni (dokazano i provjereno). Moj savjet je bolje skupiti novac i nekoliko godina se strpjeti, obilaziti sokolarske susrete i gledati iskusne sokolare koji love s tom vrstom sokolarske ptice pa tek nakon toga nabaviti ono što vrijedi.

3. Zahtjevan proces – sokolarenje je lov, znači treba imati terena, divljači i vremena za trening i lov sa sokolarskom pticom – i to lov prave prirodne divljači.

4. Proces s velikim rizikom – ako netko misli da je jednostavno i lako odvojiti teško stečena sredstva za nabavu kvalitetne sokolarske ptice i tada odlaziti s njom na teren i loviti, osobno mu savjetujem neka proba. Ja jesam više puta i ponovno ću – no nije baš lako! Razlog tome je što je svaki let potencijalni rizik, a to znaju svi oni koji love. Dodatni rizik je odlazak na sokolarske skupove gdje vidite i njezino ponašanje u gužvi među ljudima, drugim psima, divljači koja se podiže za druge sokolarske ptice, a ne samo puštanje „iza kuće gdje sam si najbolji“.

Također, ako se ne mijenja teren i ako se ne lovi s drugima, ne možete vidjeti sve njezine mentalne i fizičke sposobnosti. No, ako je cilj kupiti par i staviti ga u volijeru pod paskom: „To je vrhunski par!“ – a u stvarnosti nemate pojma što imate, te pričate o broju uzgojenih mladih, nemojte to raditi i zbog dobrobiti sokolarskih ptica i zbog tradicije sokolarstva. Tada bolje nabavite i uzgajajte neke ukrasne vrste ptica, jer sokolarske ptice nisu kućni ljubimci!

Tek u lovu s drugim pticama na vidjelo izlaze mentalne i fizičke karakteristike ptica

Sokolarstvo traži ozbiljnu selekciju

Nakon ovoga odmah navodim i dva najbliža primjera u zadnje dvije godine. U dvije godine leta i lova s četiri brata harisovih jastrebova mogu jasno reći koji je najbolji, koji je drugi, koji je treći, a koji četvrti po načinu kako se ponaša u terenu, kako lovi. Koliko je uporan, koliko koristi intelekt, a koliko snagu. Najboljeg od ta četiri brata harisa trebalo bi staviti nakon još najmanje dvije sezone lova s jednom od tri potencijalne ženke koje sve love, ali po performansama je jasno koja je najbolja.

Vjerojatnost da se između tih jedinki izlegnu kvalitetni harisi je dosta velika. Naravno, nemjerljivo veća nego kada netko ne zna što će sa sokolarskom pticom pa je stavi u uzgoj ili još gore, kupi par s kojim ne lovi i „postaje sokolar uzgajivač“, a u stvari je samo ljubitelj i vlasnik ptica grabljivica. To je ujedno najgora stvar koja se može napraviti i za sokolarsku pticu i za sokolarenje.

Želje su jedno, mogućnosti drugo!

Drugi primjer je jedan mužjak jastreba kod jednog dobrog prijatelja koji je poprilično vješt sokolar. Prijatelj je uložio jako puno truda i vremena za imprintaciju i lov s tim mužjakom jastreba, no jastreb jednostavno ne želi loviti muške fazane ma što god je on pokušao i probao. Moram naglasiti da si je on stvarno dao truda i to od regulacije težine do hranjenja na usmrćenim muškim fazanima itd. Ovo je samo dokaz s kojim su se mnogi susreli, ali šute o tome i kažu: „Nije do ptice, nego je do sokolara!“ Naravno to je teška floskula bez obzira što vješt sokolar s puno, puno truda i vremena može učiniti nešto, no ne može nikada napraviti vrhunsku sokolarsku pticu od takve jedinke.

Na kraju, poanta svega je da se ljudi educiraju oko sokolarenja i uzgoja sokolarskih ptica, ali ne s razlogom da ne bi bilo novih uzgajivača. Baš suprotno, neka ih bude, ali neka postupak ide kako treba. Također, poanta je da novi sokolari jasno znaju što traže i ne vjeruju internetu i pričama nego se uvjere u to na terenu.

Svaka ptica “priča” je za sebe!

I zaključno, preporuka onima koji započinju sa sokolarenjem za dobrobit sokolarenja:

Sokolarstvo je prije svega lov, a ne držanje sokolarskih ptica kao kućnih ljubimaca. Ako krećete u sokolarenje svakako savladajte osnove, odaberite sokolarsku pticu od uzgajivača koji lovi i prvo lovite što više možete, a sve ostalo će doći s vremenom.

Autor: dr. sc. Viktor Šegrt, predsjednik Hrvatskog sokolarskog kluba

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *