Kupa i njezini prekrasni slapovi
Već duže planirani posjet prekrasnoj Kupi konačno smo uspjeli provesti u stvarnost. Nizak vodostaj i vrućine od preko 300 C diktiraju nam i ribolov, ali i vrijeme provedeno na vodi. Ovaj smo se put nabrijali na kupske klenove i mrene. Puni entuzijazma dočekali smo vikend.
Brzake i slapove svi traže
Kako se najbolja mjesta na Kupi već od ranog jutra pune kupačima koji spas od vrućine traže po slapovima i brzacima, valjalo je uraniti. Naime, mrene i klenovi koji su nam bili cilj također traže ista mjesta.
U Severin i Klanac smo stigli već prije 7 sati ujutro. Prekrasan slap na samom početku, ali i nekoliko stotina metera dalje od kupališta. Nažalost, ostaci grickalica i ambalaža sokova i piva potvrđuju nam da je preko dana ovdje očito gužva. Vjerojatno i dobar dio noći. Pokušavamo prevariti pokojeg klena iznad i ispod slapa, ali javljaju se samo oni manji. Prate varalicu i pokušavaju je napasti iako su samo koji centimetar veći od nje.
Odlučujemo se prošetati nekoliko stotina metara do idućeg slapa nizvodno. Mata je nervozan jer on je nešto bržeg tempa, dok ja volim nekoliko puta istražiti svaku poziciju. Voda je iznenađujuće topla i ideja da ne nosimo buce pokazala se dobrom. Stare tenisice i kroz brzak! Iako je tek 7 sati, već je dobro prigrijalo i kupska voda baš paše!
Prvi klen i mrena
U manjem bazenu ispod samog slapa dobivam prvog klena. Lijep komad, oko pola kile. Možda i nešto više. Fotografija ovaj put izostaje zbog “šuma u komunikaciji”. Matija je 100 metara dalje i nije oduševljen idejom da se vraća fotografirati. Osobito nakon rasprave kojom započinjemo svaki ribolov. I završavamo. Njemu se žuri. Ja sam manje raspoložen za sprint po brzacima i slapovima. 🙂
Pod samim mlinom, na kraju slapa, u matici se jasno vidi nekoliko mrena. Lijepi komadi, plivaju u struji i vjerojatno čekaju lagani obrok koji bi trebala donesti voda sa slapa. Pokušavamo ih prevariti voblerima, ali nas ne doživljavaju. Pokušavam sa bijelim silikoncima od 2 incha. Glava od 3 grama i u maticu. Mrenama pod nos. Prvih nekoliko prolaza ignorirale su silikonac kao da ne postoji. Treći zabac i udarac. Kratka borba i mrena mi otpada pod samim nogama.
Tuga je velika, osobito nakon što idućih nekoliko desetaka zabaca i razno – raznih kombinacija boja i veličina varalica nije bilo rezultata. Odlučujemo promijeniti poziciju. Matija spominje Rim i nekoliko “tajnih pozicija” koje moraju biti dobitne. Rim? Hmmm… Možda vidimo i Papu?!
Bili u Rimu, Papu nismo vidjeli!
U Rimu smo bili. Papu nismo vidjeli. Nismo vidjeli niti klenove. Samo jednu veću mrenu koja se lijeno i nezainteresirano “prošetala” iznad slapa. Opet “ignore” na naše napore i varalice koje smo joj ponudili. Jedan manji klenić odlučio se na samoubojstvo napavši varalicu veću od sebe. Ipak, vraćamo ga u vodu u nadi da će se pojaviti koji stariji rođak. Ali, prevarili smo se i nakon pola sata krećemo dalje. Na redu su “tajne pozicije”!
Još uvijek gajimo nadu da ćemo pronaći i prevariti koju mrenu. Zbog njih smo i došli. Klenovi su trebali biti samo šlag na torti. Pronalazimo nekoliko mjesta koji su idealni. Da sam mrena, tu bih bio – ponavljam nekoliko puta i uvjeravam se da je to istina. Međutim, od mrena ništa! Mata uskoro ima griz. Štap je u kifli i ubrzo uspijeva prevariti lijepog klena. Pravi komad (na klena mislim)! Fotografiranje i puštanje. Krećemo dalje i još uvijek tražimo mrene.
Gemišt liječi sve!
Pomalo smo razočarani izostankom mrena, ali i klenova za koje su nam rekli da ih ima u izobilju. Da sami skaču na obalu kad vide ribiče. Odlučujemo malo zastati i popiti gemišt. Naravno, kolega ima zamjerki na temperaturu vina i godinu berbe, ali ipak smo popili jedan. Možda i dva. Tri…
Unos tekućine poboljšao nam je raspoloženje i krećemo dalje uz Kupu koja je sve ljepša i ljepša. Je li uistinu tako ili je zbog gemišta? Tko zna? Bitno je da nismo više žedni i da je raspoloženje opet na visini.
Umjesto mrene – mladica!
Na trenutke počinje puhati i kristalno bistra Kupa više ne odaje što se nalazi ispod površine. U jednom takvom trenutku Matija opet ima griz. Ovaj put vani je – mladica! Mali primjerak, ali opet rađo viđen. Prekrasna riba u svakom pogledu. Veseli činjenica da ima pomlatka i da se za budućnost ne treba bojati. Nadam se. Brzo fotkanje i puštanje. Slučajni ulov u lovostaju koji ipak veseli.
Kanui i turistička “kultura”
Ostatak dana prolazi u gacanju kroz Kupu i bezuspješnim pokušajima varanja klenova. Ima ih na mjestima, ali sunce se već visoko podiglo i nisu zainteresirani za naše varalice. Na jednom od slapova dočekuje nas galama. Tri kanua puna, očito dobrano “veselih” turista, pokušava se spustiti niz slap. Svoje kanue prenose preko skliskog kamenja. Nije puno trebalo i svi su ubrzo bili u vodi.
Dva kanua okrenuta naopako, dernjava i galama. Puna Kupa limenki pive, japanki, dijelova prijenosnih hladnjaka i ostalih stvari koje su očito bile u kanuima. Svaka čast turizmu i turistima, ali vidjeti da rijekom plivaju prazne boce vina, limenke piva i japanke – nije baš lijepo. Možda bi trebali uvesti alkotest prije iznajmljivanja kanua. I poslije. 🙂
Smisao života, Kupa, ribolov…
Ribolov završavamo još jednim gemištom. Pa još jednim. I jednim putnim. Iako se nismo baš nalovili, Kupa je prekrasna i svaki trenutak proveden uz nju je dragocjen. Započinju i rasprave o smislu života, relativnosti postojanja i slično. I još jedan gemišt. Ali o tome drugi put…
Ukoliko vas put nanese u ovaj kraj i potreban vam je smještaj, možete ga potražiti OVDJE.