Lovnik – odgovornost, dužnosti i osposobljavanje

Lovnik preuzima brojne dužnosti i obaveze

Sukladno odredbama Zakona o lovstvu, koji je stupio na snagu u studenom 2018. godine, lovnik je ovlaštena osoba koju lovoovlaštenik odredi za planiranje i organiziranje lova. Time se u hrvatsko lovstvo ponovo uvodi pojam “lovnika”, osobe odgovorne za provedbu lova čija se prava i obveze preciznije propisuju podzakonskim propisom – Pravilnikom o lovniku.

Lovnik – dužnosti i obaveze

Pravilnik o lovniku propisuje uvjete i način osposobljavanja lovnika, izgled uvjerenja o osposobljenosti i iskaznice lovnika te dužnosti lovnika. Također, jasno je definirao da je lovnik osoba koja planira i organizira lov, a određuje je lovoovlaštenik. O obavljanju svojih dužnosti lovnik je dužan o obavljanju izvještavati lovoovlaštenika i stručnu osobu za provođenje lovnogospodarskog plana.

A koje su to dužnosti lovnika? Pravilnik navodi sljedeće:

  1. planiranje i organiziranje lova
  2. rukovođenje skupnim lovom
  3. koordiniranje pojedinačnih lovova
  4. provođenje preventivnih, dijagnostičkih, kurativnih, higijensko-zdravstvenih te biotehničkih mjera
  5. neškodljivo uklanjanje dijelova odstrijeljene divljači.
Tko može obavljati poslove lovnika?

Zakon o lovstvu jasno definira tko može obavljati poslove lovnika. U članku 59. stoji da je lovoovlaštenik dužan imati lovnika. Poslove lovnika može obavljati osoba koja je osposobljena za poslove lovnika, posjeduje važeću lovačku iskaznicu i iskaznicu lovnika koju izdaje Hrvatski lovački savez – HLS te ima važeći oružni list za držanje i nošenje oružja u svrhu lova.

Također, osoba koja obavlja poslove lovnika dužna je poslove obavljati stručno i profesionalno, poštovati odredbe Zakona o lovstvu i propise donesene na temelju Zakona. I na kraju, osposobljavanje lovnika provodi isključivo HLS.

U slučaju da lovoovlaštenik nema lovnika ili ako lovnik obavlja dužnost suprotno odredbama Zakona, predviđaju se kazne i do 70.000 kuna.

Način osposobljavanja lovnika – kamen spoticanja

Prema Pravilniku o lovniku, osposobljavanje za lovnika provodi isključivo Hrvatski lovački savez na temelju programa osposobljavanja kojega donosi i javno objavljuje. Programom osposobljavanja utvrđuje se nastavni sadržaj, oblici izvođenja programa, trajanje programa i način njegove provjere, kadrovski, didaktički, prostorni i drugi uvjeti za njegovo izvođenje.

Program osposobljavanja obuhvaća predavanja, praktičnu nastavu i vježbe te završnu provjeru osposobljenosti, a izvode se u učionici i drugim prostorima koji moraju udovoljavati posebnim propisima o tehničkoj opremljenosti zaštiti na radu, zaštiti u unapređenju čovjekova okoliša i zaštiti od buke te na terenu u lovištu.

Monopol HLS-a ili opravdana odluka?

I tu dolazi do razmimoilaženja u mišljenjima. Dio lovaca i populacije vezane uz lovstvo smatra kako je i osposobljavanje za lovnika trebalo biti omogućeno kod pravnih osoba koje za to ovlasti Ministarstvo. Naime, takva je praksa i kod polaganja lovačkih ispita, ispita za lovočuvara i ispita za ocjenjivača trofeja divljači.

Mnogima nije jasno zašto veleučilišta i ustanove za obrazovanje odraslih nemaju ovlasti za osposobljavanje lovnika? Uvriježeno je mišljenje kako je puno zahtjevnije i u startu teže i odgovornije osposobiti osobu da postane lovac. Ako određena ustanova može provoditi programe za osposobljavanje lovca, zašto ne bi i za lovnika?

Veleučilišta i ustanove za obrazovanje odraslih smatraju da bi im trebalo dati ovlasti za osposobljavanje lovnika

A što je s predsjednikom lovačke udruge?

Lovačke udruge još uvijek su u Hrvatskoj najčešći ovlaštenici prava lova. Riječ je o udrugama u kojima, prema Zakonu o udrugama, osoba ovlaštena za zastupanje odgovara za zakonitost rada udruge. Riječ je uglavnom o predsjednicima udruga i drugim osobama koje odredi skupština.

U ovom slučaju, imamo podjelu odgovornosti. Ili pitanje – tko je odgovoran za organizaciju, provođenje i koordinaciju lovova? Zakon o udrugama u prvi plan “gura” predsjednika (osobu ovlaštenu za zastupanje), dok Zakon o lovstvu i pravilnik o lovniku najveću odgovornost stavlja na lovnika.

A kako je u praksi? Zasad ide po onoj staroj: “Dok se ništa ne dogodi, dobro je!” Nadamo se da će tako i ostati. Iako postoje mišljenja kako bi ovaj dio lovnog zakonodavstva trebalo jasnije definirati i precizirati pojedine uloge, prava i dužnosti.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *