Jesu li zmije uistinu agresivne i opasne?

Zmije su neopravdano na zlu glasu

Zadnjih nekoliko desetljeća, zahvaljujući brojnim reportažama većinom inozemnih TV snimatelja, dostupni su nam prekrasni i poučni filmovi i reportaže o životinjama iz svih dijelova svijeta. Od najmlađih do najstarijih gledatelja, svi podjednako uživamo u prekrasnim snimkama ptica, divljih životinja pa i morskih životinja i riba. Međutim, kada se prikazuju reportaže na temu zmija, mnogima se i samo gledanje čini nelagodno. A sama pomisao, kako netko može u stanu živjeti s tim gmazovima, u najmanju ruku nam se čini nerazumljivim.

Zmije oduvijek na zlu glasu

Od najstarije povijesti čovječanstva pa do danas, zmije su se usmenom predajom opisivale jedino kao zle, agresivne, podle, opasne za ljudski rod. A takvo viđenje nalazimo i u biblijskim motivima. Čak na 53 mjesta u Bibliji, netko je prebrojao, spominje se zmija. Najpoznatiji stih u Bibliji odnosi se na nagovor zmije Evi da zagrize nedozvoljeno voće, ponudila joj je jabuku i time ljudski rod izbacila iz raja. Nijedna druga vrsta životinja nije kroz povijest ljudskog roda pretrpjela i preživjela više mučenja i nepotrebnog ubijanja, a sve zbog neutemeljenih vjerovanja, mitova i legendi te neracionalnog straha od nepoznatog.

U antičko doba zmijama su se divili

Unatoč velikom napretku u znanju i danas, premda je osviještenost naše generacije na zavidnoj visini u odnosu na prošlost ljudskog roda, većina naše populacije još uvijek gleda na zmije kao na nešto čega se treba bojati, na živa stvorenja koja treba ubijati i istrijebiti. Mnogi od nas zaboravljaju kako su se u antičko doba zmijama ljudi divili, o čemu svjedoči i danas Eskulapov štap, simbol ljekarništva. Na tom starogrčkom simbolu, zmija na štapu simbolizira izlječenje i brz oporavak bolesnih, poput zmije koja odbacuje svoju staru kožu i obnavlja se novom.

Od najstarije povijesti čovječanstva pa do danas, zmije su prikazivane kao zle i podle

Na svim kontinentima osim Antartike

Zmije su na našem planetu Zemlji prisutne već više od 100 milijuna godina, rasprostranjene su na svim kontinentima, osim Antarktike. Razvile su se od gušterolikih dinosaura, što nam potvrđuju rudimentarni ostaci udova boe i pitona. Do danas je poznato preko 2900 vrsta, od najmanjih svega desetak centimetara do najvećih i preko 12 metara. Nastanjuju gotovo sva područja, od pustinja i tropskih šuma pa sve do hladnih tundri polarnog pojasa. Manji broj vrsta živi i u tropskim morima, a izvrsna prilagodljivost omogućila im je široku rasprostranjenost i velik broj vrsta. Budući da ne mogu regulirati svoju tjelesnu temperaturu, prilikom odabira staništa moraju prije svega osigurati dostupnost sunčeve energije ili nekog drugog izvora topline.

Zmije kao vrstu karakterizira izduženo tijelo s povećanim brojem kralježaka, neke čak i preko 200, nedostatak udova te očnih kapaka i vanjskog uha. Tijekom evolucije takvo tijelo omogućavalo im je puzanje kroz uske otvore i procijepe. Za razliku od drugih životinjskih vrsta, zmije imaju i posebno prilagođenu građu glave: gornja i donja čeljust kao i nepce vezane su samo ligamentima, što im omogućava gutanje višestruko većeg plijena od same glave.

Sve poznate vrste – mesožderi

Sve danas poznate vrste su mesožderi, plijen su im od najsitnijih kukaca i gmazova do čak većih divljih životinja, ali su i one same na jelovniku mnogih životinjskih vrsta – divljih svinja, medvjeda, lisica i ptica pa čak i nekih zmija. Plijen love iz zasjede ili aktivnim traženjem slijedeći mirisne tragove. Zmije žive uglavnom samotnim životom, a okupljaju se u veće skupine samo tijekom zimskog sna ( hibernacije ) i u razdoblju parenja. Velika većina aktivna je samo danju, zbog ovisnosti od sunčeve energije, dok je samo mali broj onih iz tropskih krajeva aktivan i noću.

Poskoci i riđovke rađaju žive mlade

Zmije se razmnožavaju parenjem u proljeće, ritualnim borbama mužjaka za dominaciju nad određenim područjem. Mužjaci se udvaraju ženkama tako što slijede njihov mirisni trag, a nakon toga nježnim trljanjem stimuliraju njihova tijela. Dolazi do koopulacije i unutarnje oplodnje jajašaca iz kojih se razvija potomstvo. Neke vrste polažu jajašca na pogodna mjesta, koje neke čuvaju od predatora, sve dok se ne izlegu mladunci. Neke vrste poput riđovke i poskoka rađaju žive mlade (ovoviparija) koji izlaze iz jajne ljuske još u tijelu majke, neposredno prije leženja. Mladunci su odmah spremni za samostalan život i napuštaju majku.

Sve danas poznate vrste su mesožderi

U Hrvatskoj živi 16 vrsta zmija

U Hrvatskoj živi 16 vrsta zmija, od čega su samo tri otrovnice, koje prilikom ugriza čovjeku mogu uzrokovati zdravstvene probleme pa i smrt ukoliko se ne primi serum. To su poskok, riđovka i planinski žutokrug. Sve tri pripadaju rodu ljutica (Vipera), a mogu se raspoznati po karakterističnoj cik-cak liniji na leđima, po glavi koja je širinom jasno odvojena od vrata te po kratkom zdepastom tijelu i očnim zjenicama u obliku okomitog proreza.

O zmijama u Hrvatskoj više u jednom od idućih članaka…

Izvor: Časopis Hrvatske šume, godina 2010, broj 163/164, autor Z. Lončarić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *