Crvenouhe kornjače – kućni ljubimci, ali i izrazito invazivna vrsta

Crvenouhe kornjače – simpatične, ali iznimno štetne i invazivne

Potaknuti pisanjima ribolovaca okupljenih u Facebook grupi Jezera Savica, odlučili smo se malo pozabaviti problematikom crvenouhih kornjača. Riječ je o iznimno popularnom kućnom ljubimcu koji može načiniti ogromne probleme, ako dospije u ekosustave kojima ne pripada.

Kornjače među najpopularnijim ljubimcima

Crvenouha kornjača, lat. Trachemis srypta elegans, poluvodena je kornjača podrijetlom iz mirnih voda stajaćica jugozapadnog dijela Sjeverne Amerike. Naziv crvenouhe kornjače dobile su jer ih karakteriziraju crvene mrlje na bočnim dijelovima glave, gdje su im smještene uši – pronalazimo na stranicama ZOO vrta Osijek.

Zbog jednostavnosti držanja i simpatičnog izgleda te pristupačne cijene, vodene su kornjače postale vrlo popularni kućni ljubimci. Malo je onih koji u nekom razdoblju nisu imali ove simpatične gmazove. Međutim, problemi nastaju nakon nekog vremena, kada kornjače dosade svojim vlasnicima. Tada ih oni uglavnom jednostavno puste u prirodu, odnosno u obližnje jezero ili potok. A čine jako veliku grešku i štetu za autohtone ekosustave!

Jedna od najgorih invazivnih vrsta

Crvenouhe kornjače uvrštene su u popis stotinu najgorih stranih invazivnih vrsta gmazova u svijetu, te su sada njezin uvoz i prodaja strogo zabranjeni.

One su se brzo prilagodile na život u našim jezerima, te su počele opasno ugrožavati domaću, autohtonu floru i faunu. Dok su mlade, one se hrane isključivo mesom, a odrasle postaju svejedi. U prirodi se hrane velikim brojem biljaka i životinja: od malih beskralježaka, riba i vodozemaca do manjih ptica i sisavaca.

U Europi je puštanje crvenouhih kornjača u prirodu dovelo do ugrožavanja staništa već ugrožene barske kornjače (lat. Emys Orbicularis), na način da su joj crvenouhe preotele stanište i hranu. Problem je uistinu velik jer se crvenouha kornjača počela razmnožavati i u našim krajevima. Dodatan je problem činjenica da mogu narasti do 40 cm, a barska do 30 cm. Crvenouhe kornjače mogu doživjeti od 20 do 50 godina u prirodi, dok barske žive oko 30 godina.

Recimo i to kako crvenouhe kornjače ranije dostižu spolnu zrelost (spolno zrele sa 3-4 godine, a barske od 5 do 12 godina) i polažu veći broj jaja. Sve je to dovelo do donošenja zakona o zabrani uvoza i prodaje crvenouhih kornjača.

Ulazak crvenouhe kornjače u ekosustave dovodi do brojnih šteta na biljnom i životinjskom svijetu

Poguban učinak na okoliš

Ulazak crvenouhe kornjače u ekosustave može dovesti do izravne i neizravne štete na autohtone biljke i životinje. Neposredna šteta se odnosi na njihovo hranjenje, s obzirom na to da su svejedi – piše Dora Firi u svom radu Populacijska i reproduktivna ekologija crvenouhe kornjače. U malim zatvorenim ekosustavima i malim vodenim tijelima, čak i pojedinačna kornjača može nanijeti ozbiljnu štetu rijetkim organizama ili onima koji dolaze sezonski.

Potencijalno ranjive su rijetke vodene biljke, skoro svi vodozemci (kornjače mogu napasti odrasle jedinke, legla i ličinke), vodene ličinke zaštićenih kukaca, kao na primjer vretenca i druge vodene i poluvodene beskralješnjake koji su važni za funkcioniranje ekosustava. Ova situacija je posebno teška u urbanom okolišu, gdje T. scripta dolazi na područje mnogih populacija koje su na granici preživljavanja i gdje njezin negativan utjecaj dovodi do njihovog potpunog nestajanja.

Još jedan razlog zbog kojeg T. scripta ugrožava autohtone vrste je i kompeticija. Jedan takav primjer je ugrožavanje autohtone barske kornjače (Emys orbicularis Linnaeus, 1758) i zauzimanje mjesta za hranjenje, sunčanje ili gniježđenje. Na mjestima gdje je crvenonuha kornjača uvežena, primijećen je gubitak težine i visoka smrtnost barskih kornjača. Također, s obzirom da su crvenouhe kornjače bolji predatori od drugih vrsta, prisutnost mladunaca crvenouhe kornjače može reducirati stopu rasta mladunaca kod drugih vrsta kornjača ukoliko su izvori hrane ograničeni.

Zablude o zaštiti crvenouhe kornjače

U javnosti je uvriježeno mišljenje kako su sve kornjače zakonom zaštićene. Zaštićene su one autohtone, kojima su naši ekosustavi prirodna staništa. Crvenouhe kornjače (a i neke druge, npr. žutouhe i kineske mekoštitke) iznimno su štetne i invazivne te negativno utječu na bioraznolikost.

Iako trenutno ne postoji zakonska regulativa po kojoj se invazivne vrste mogu uklanjati iz prirode, na građane se apelira da do njenog donošenja kontaktiraju Udrugu Hyla, Društvo za zaštitu i proučavanje vodozemaca i gmazova Hrvatske. Njihovo priopćenje, potaknuto nalazom crvenouhih kornjača na Bundeku još 2017. godine prenosimo u cijelosti:

“U četvrtak, 22. lipnja, zaposlenik Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije Dubravko Dender pri posjetu zagrebačkom parku Bundeku opazio je i fotografirao odraslu jedinku crvenouhe kornjače (Trachemys scripta elegans) uslijed polijeganja jaja.

Ovaj pronalazak nagnao nas je da upozorimo javnost o štetnosti invazivnih vrsta i puštanja kućnih ljubimaca u prirodu.

Invazivne vrste strane su vrste biljaka ili životinja čije naseljavanje ili širenje u ekosustavu u kojem prirodno ne obitavaju, negativno utječe na bioraznolikost, zdravlje ljudi ili stanje područja na koja su unesene.

U Hrvatskoj veliki problem stvaraju egzotične kornjače. Najpoznatija je upravo crvenouha, ali zabilježena je i žutouha kornjača (Trachemys scripta scripta), lažna geografska kornjača (Graptemys pseudogeographica) te kineska mekoštitka (Pelodiscus sinensis). Crvenouha kornjača vrsta je koja je u Europu uvezena krajem prošlog stoljeća iz Sjeverne Amerike da bi se prodavala kao kućni ljubimac.

Kada bi postala prevelika za uzdržavanje neodgovorni vlasnici puštali su je u prirodna staništa poput lokvi, bara, jezera i potoka, a takva staništa dom su naših autohtonih slatkovodnih vrsta – barske (Emys orbicularis) i riječne kornjače (Mauremys rivulata).

Crvenouha kornjača puno je agresivnija od naših autohtonih, brzo nametne svoju prisutnost na najbolja hranilišta i sunčališta, a budući da zauzimaju istu ekološku nišu stvara se problem za opstanak domaćih populacija kornjača. Njihova brojnost s vremenom opada, a crvenouhih raste! Odlični su primjeri jezera zagrebačkog parka Maksimir u kojima je u zadnjih nekoliko godina zabilježena veća prisutnost egzotičnih invazivnih kornjača nego domaćih barskih. Sve je to dovelo do donošenja zakona o zabrani uvoza i prodaje crvenouhih i žutouhih kornjača, iako se one i dalje mogu nabaviti drugim načinima.

Ovo je prvi nalaz polijeganja jaja koji dokazuje sposobnost njenog razmnožavanja što predstavlja veliku opasnost za tamnošnju barsku kornjaču.

Trenutno ne postoji zakonska regulativa po kojoj se invazivne vrste mogu uklanjati iz prirode, no do njenog donošenja apeliramo svim građanima da nam jave nalaze egzotičnih kornjača na mail info@hhdhyla.hr ili u naš Facebook inbox. Temeljem vaših nalaza u budućnosti ćemo moći odrediti problematična područja na kojima je potrebno obnoviti narušenu prirodnu ravnotežu.

Crvenouhe kornjače na Bundeku (foto: Udruga Hyla)

Akcijski plan upravljanja – rješenje problema?

Iako je detektirana kao jedna od najopasnijih invazivnih vrsta i zabranjen je njezin uvoz i prodaja, još uvijek ne postoji zakonska regulativa po kojoj se invazivne vrste mogu uklanjati iz prirode. Možda će rješenje ponuditi izrada Plana upravljanja invazivnom stranom vrstom – crvenouhom kornjačom.

Prvi ciklus radionica održan je u srpnju 2020. godine  kada je predstavljen štetni utjecaj crvenouhe kornjače na zavičajnu faunu, problematika široke rasprostranjenosti vrste na području Republike Hrvatske, te obveze djelovanja na kontroli populacije i sprječavanju daljnjeg širenja s obzirom na međunarodni i nacionalni zakonodavni okvir.

Na drugoj radionici održano je predavanje o iskustvima drugih država u pokušaju kontroliranja populacije crvenouhe kornjače te su predstavljene vizije i prijedlog ciljeva i aktivnosti za provedbu plana upravljanja crvenouhom kornjačom. Cilj radionice bio je dogovoriti s javnim ustanovama koordinaciju izlova po županijama. Budući da u svakoj županiji neće biti oformljeno prihvatilište, raspravljalo se o ideji da javne ustanove budu privremeno prihvatilište kornjača.

Nadamo se uskorom pronalaženju rješenja i dozvoljenom i kontroliranom izlovu koji bi očuvao naše ekosustave i autohtone vrste u njima.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *