Mrena je jedna od vrsta za koju pokušavam uloviti već nekoliko godina. Govorim o pravoj mreni. Ne malim primjercima. Nego onima od kilu ili dvije pa naviše. Priče o “kraljici brzaka” i njezinom drilu slušam već duže vrijeme. Nažalost, ciljano je nisam nikada lovio. Do unazad mjesec dana…
Kraljica brzaka – mrena
Pred nekih mjesec dana konačno smo se uputili na Kupu. Iako je prvotni dogovor bio potražiti ljetne klenove, ovaj sam put odlučio ciljano napasti “kraljicu brzaka” – mrenu. Odabir je pao na bijele silikonce od 2 incha na jig glavama od 3 grama. Tada sam, nakon nekoliko zabaca imao udar i prvu mrenu na udici. Borba je trajala relativno kratko prije nego što se otkačila. Kratko, ali dovoljno da osjetim svu snagu i uvjerim se u priče o njezinoj borbenosti.
Idućih sat vremena bilo je još nekoliko karakterističnih udaraca na varalicu, ali bez uspjeha. Pomalo razočaran vratio sam se kući, ali zadovoljan jer sam ipak imao priliku osjetiti snagu i borbenost mrene usred brzaka. Drugi ću se put bolje pripremiti…
Ciljano odredište – Kupa!
Prva subota bez obaveza bila je rezervirana za Kupu. Kava u Severinu na Kupi i još jedno preslagivanje u glavi pozicija i brzaka koje smo prošli put obišli. Za razliku od tada, ovaj sam put sam. Matija radi i ne preostaje mi ništa drugo nego sam okušati sreću.
U torbi nosim kutiju s varalicama, pean za vađenje udica i nekoliko paketića silikona i jig udica. I marendu naravno. Ljeto se zahuktava i Kupa je ugodna za kupanje. Tako da su stare tenisice opet na nogama i plan je u njima ići kroz vodu. Oko 10 sati moram već biti kod kuće i nema se vremena za gubljenje.
Početak obećava!
Svaki me put Kupa i njezini slapovi iznova očaraju. Osobito u ranim jutarnjim satima dok se sunce još probija kroz krošnje goranskih šuma, a kristalna voda poput zrcala preslikava okolinu. Odlučujem se za dva slapa. Ne planiram ostati dugo u ribolovu i svakom dajem pola sata, maksimalno 45 minuta. Ulazim u ugodnu Kupu i počinjem zabacivati. Možda bi se i koji klen u pjeni brzaka zaletio na varalicu. Pokušavam na nekoliko voblera, ali bez uspjeha.
Dolazim i do pozicije gdje sam i prošli put imao ribu. Ali samo na nekoliko trenutaka. Zabacujem uzvodno u brzak i polako puštam da silikonca struja nosi. U sredini je matice i samo ga vrhom štapa polako podižem kad zapne za neku prepreku i zastane.
Nakon nekoliko zabaca – karakteristični udar. Prvo nekoliko laganih udaraca, kontra i u tvrdo! Gore je! Odmah se vidi da je mrena. Silovito “pumpa” i zavlači se u sredinu matice i bjegovima se pokušava osloboditi udice. Nekoliko bjegova i uspjeva! Nažalost. Neće se valjda ponoviti scenarij od prošli put? Svašta mi prolazi glavom, ali pokušavam se smiriti. Ma bit će valjda još koja…
Bijeli silikon uzvraća udarac!
Već sam počeo razmišljati da je možda stvar u varalici. Da nije jig udica premalena? Da probam s voblerom? Možda bi trokuke bolje odradile posao? A onda opet, ne bi “lupila” na silikon da joj ne odgovara… Stotinu pitanja u nekoliko sekundi. Odluka je ista. Još ću malo pokušati na silikon, pa onda krećem redom kroz kutiju s varalicama.
Nekoliko zabaca i već pomišljam da ću prije vremena kući. Silno očekujući mrenu i udarac, kao “manijak” kontriram na svaki zadjev strune i zapinjanje za kamen. Dobro je da me nitko ne gleda. Sigurno bi pomislio kako mi je potrebna “stručna pomoć”.
Još jedno zapinjanje za kamen i kontra. Samo ovaj put kamen karakteristično pumpa i šeta lijevo – desno u matici. Ona je! Kraljica brzaka. Nekoliko pokušaja bijega, ali rola je lijepo naštimana i kočnica popušta taman kad treba. Ubrzo je i mrena pod nogama. Prva prava!
A tko će me uslikati?
Veselju nema kraja. Uistinu lijep primjerak kupske ljepotice mi je pod nogama. Propisno je “srknula” silikonca i samo olovna glava jig udice viri iz njezinih karakterističnih usta. Ali, tko će me uslikati. Matija mi neće vjerovati. Ispast će još jedna “lovačka priča” iz svega ovoga.
Srećom, selfie štap je u torbi i brzo je u poziciji za fotkanje. Onome tko je izmislio ove igračke i timer na mobitelu – svaka čast! Par fotki i moja prva mrena opet pliva. Vrlo vjerojatno je borba prilikom izvlačenja i umaranja ribe preplašila ostale i ne očekujem da ću opet biti uspješan na istom mjestu. Barem ne tako skoro. Zato sjedam i šaljem fotografije. Ajd, da se i ja konačno mogu pohvaliti nečim! 🙂
Selfie štap i kamera s timerom spašavaju stvar!
I vobler daje rezultate!
Nakon kraće stanke odlučujem promijeniti silikon. Pokušat ću s voblerom. Možda koji glavonja (klen) naleti. I njega bi bilo zanimljivo dobiti u ovoj matici i “jačoj” vodi. Navodno ima pravih kapitalaca ovdje. Tako su mi barem rekli…
Nekoliko provlačenja kroz sredinu matice i malo twichanja rubnim dijelovima uskoro je urodilo plodom. Iako sam očekivao klena, bijeg u maticu i zabijanje u dno uz snažne bjegove govorili su da je opet mrena. Malo drilanja i šetnje obalom i druga ljepotica je vani! Dvije u danu. Da nije Božić?
I treća i četvrta!
Uglavnom, da ne duljim. Još nekoliko zabaca i promjena pozicije i vani su bile i treća i četvrta mrena. Opet na silikon i opet u samoj matici gdje je voda najbrža. U svega sat vremena uspio sam uloviti četiri komada i pitanje je kad će se ovakav ribolov ponoviti. Prošli sam put na istoj poziciji bio bez uspjeha. A i na zagrebačkoj Toplani sam nekoliko ribolova odlovio bez uspjeha.
Ostaje mi još pola sata, ali odlučujem krenuti kući. Ne želim pokvariti ovakav savršen dan i rezultat. A i turisti su krenuli. Prvi kajaci prelaze preko slapa i za mene je ribolov danas gotov. Kroz Kupu se vraćam i prelazim slap i još uvijek prebirem dojmove. Dan i ribolov za poželjeti. I točka.
U povratku, u plićaku gledam jata malih mrena. Baš ih ima puno. Veseli me to jer je budućnost osigurana. Pomladak je tu, a dobrim gospodarenjem voda i dio njih će dosegnuti lijepe dimenzije. I razveseljavati brojne ribiče.
Dan i ribolov za poželjeti!
Mrene i UL – zabava zajamčena!
Najveći gušt čine mi ovakvi kratki ribolovi i to uglavnom na UL opremu. Štap i kutija varalica uvijek su u autu. Mrena je uistinu borac koji i na jačem priboru ne ostaje dužan. Zato ne treba pretjerivati s veličinom udica i debljinom strune. Jače udice, tj. jigovi odradit će svoje, a neće previše štete napraviti. Za razliku od tankih udica i najlona, koji znaju ostaviti ružne tragove i ozljede.
Iako u kolekciji imam nekoliko puta skuplje štapove i varalice, ostajem vjeran onima kojima najviše vjerujem. I s kojima najviše lovim. Garbolinov Spin Max od 210cm, akcije 3-15 grama pokriva mi većinu UL ribolova. Malo “mekši” štap s plutenom drškom koju nekako više volim od “nabrijanih” japanaca i sličnih novotarija. Slično je i s varalicama. Ponekad se one najjeftinije, “no name” varalice pokažu učinkovitijima od onih s troznamenkastim iznosima.
Kako bilo, treba loviti i biti na vodi. Nekad s više uspjeha, nekad s manje. Uvijek pamtimo ove prve situacije i zbog njih prelazimo preko onih izlazaka na vodu bez griza…
Do idući put, bistro!
Najbolje lovi ona oprema u koju vjerujete. I kojom najviše lovite!
