Čagalj čini sve veće probleme stočarima
Zadnjih 20-ak godina imamo veliki problem s divljači, divljim svinjama i sve više s čagljevima. Dogodi se da godišnje gubimo 30-40 ovaca i janjaca tako da ih na Krku više ne možemo uzgajati ekstenzivnim načinom kao nekada“, za AgroKlub govori Domagoj Gršković iz Vrbnika i nastavlja da je on svoje stado ogradio.
Možda bi, govori Gršković, bilo pametnije da je novce uložio u nešto drugo i krenuo se baviti isplativijim poslom, ali ovčarstvo mu je u krvi i osobno mu je teško donijeti takvu odluku. “No, sve je više otočana koji odustaju“, nastavlja u ogorčenom tonu. Pita se pritom, nije li upravo sada vrijeme da se zamislimo u kojem smjeru bi društvo trebalo krenuti, s obzirom da se turizam pokazao nesigurnim izvorom prihoda.
Ovčarstvo na otoku zamire
Kaže kako je nedavno vidio popis u kojem se navodi da je početkom 90-ih u općini Vrbnik bilo oko 5.000 ovaca, a sada ih nema niti tisuću. “Žalosna je činjenica da okolna sela, koja su prije bila poznata po uzgoju ovaca, danas nemaju ni 30 grla“, kaže.
Ima mladih koji bi se bavili stočarstvom, ali kada vide kako ljudi ostaju bez blaga, okrenu se lakšim i profitabilnijim djelatnostima. To je šteta, veli, jer bi uskoro moglo nestati tradicionalno ovčarstvo kojim se ovdje ljudi vjekovima bave.
“Godinama se priča kako treba nešto poduzeti, ali nema pomaka. Ako se tako nastavi, uskoro ćemo na otoku teško vidjeti ovcu“, upozorava. Inače, obitelj Gršković prvenstveno se bavi vinogradarstvom, imaju oko tri hektara vinograda, skoro 1,5 ha maslinika, stotinjak ovaca i četiri krave.
Ovčarstvo je odavno temelj privrednog razvitka kvarnerskih otoka gdje ovce pasu tijekom cijele godine na otvorenom. Ekstenzivan način držanja stoke, osim što životinjama osigurava raznoliku hranidbu, omogućuje i održavanje travnjačkih površina prirodnim, održivim putem.
Napuštanjem stočarstva i poljoprivrede dolazi do opasnosti da velike površine zarastu u šikare što može uzrokovati požare. Nije nebitan ni problem opstanka bjeloglavih supova koji su od velike važnosti za otočnu hranidbenu mrežu, a hrane se strvinama ovaca.
“Danas moramo ovce ograđivati dok su nekada slobodno pasle. Razdvojene su bile suhozidima, ali štititi ih nije trebalo. Unatrag pet godina broj čagljeva se toliko povećao da ne vidim izlaz iz trenutne situacije“, ističe Gršković koji ima električni pastir, ali on ne spriječava upad divljači na teren. “Ta vrsta zaštite nije prilagođena našem podneblju“, zaključuje. Spomenimo da ovdje ljudi nisu naučeni na pse čuvare jer nikada takva potreba nije postojala. I sam nikada u životu nije imao psa kao ni većina krčkih ovčara. “Tradicija stočarstva je na otoku sasvim drugačija od onoga na kopnu“, govori.
Čagalj se vraća u isto stado dok ne potamani sve jedinke
Pitamo ga jesu li nadležne institucije nešto poduzele za rješavanje navedenog problema na što odgovara da godinama slušaju obećanja, ali čini se da od toga neće biti ništa. “Svi obećavaju, od Županije do Ministarstva. Nešto se krene poduzimati, ali to ne budu efikasne mjere i od svega skupa nikada ništa“, razočarano će. Održalo se više sastanaka, no bez konkretnih rezultata. Angažiran je profesionalni lovac na čagljeve, ali to je samo kap u moru, uvjerava nas. Čagalj je inteligentna životinja, kreće se noću i nije ga lako uloviti.
“Da ih nisam ogradio mrežom za armaturu na što sam potrošio brdo novaca i slobodnog vremena, već bih bio bez stoke“, priča nam i nastavlja da je njegov poznanik za osobne potrebe držao 12 komada – ostale su mu samo tri ovce i niti jedno janje. “Čagalj, kada se ulovi jednog stada, stalno se vraća dok sva grla ne potamani“, govori. Gršković ima svojih pašnjaka, ali i zakupljenih.
Priča nam i da su, kada se prije puno godina likvidiralo prvog čaglja, ljudi bili euforični jer su mislili da je problem riješen, ali to što se jednoga vidjelo, samo je značilo da ih ima već prevelik broj. Govori kako lovci misle da sve divlje životinje koje se na otoku pojave doplivaju. “Čudno je kako sad pliva i medvjed, i divlja svinja, i čagalj, a nekada prije niti jedna od tih životinja nije doplivala do otoka, tako da ja u tu teoriju sumnjam“, kaže. Razumije da će životinje pokušavati preplivati ako ih na nekom mjestu ima previše pa nema dovoljno hrane za sve jedinke, ali čudi ga da se prije takve situacije nisu događale.
Mišljenja o čaglju različita
Već smo u ranijim člancima pisali o čaglju i problematici vezanoj uz štete koje čini. Javnost je podijeljena i postoje oprečna mišljenja o ovoj vrsti i njezinom broju i štetama koje čini. Međutim, u proteklih nekoliko godina sve se češće javljaju štete koje čagalj radi. Najviše je problema u predjelu Posavine, ali i drugdje. Lovci često naglašavaju kako je važećim Lovno-gospodarskim osnovama za pojedina lovišta predviđen premalen broj jedinki za odstrel i da ga treba povećati.
Izvor: Agroklub, Blanka Kufner
