Pomor ribe i ostale katastrofe – možemo li ih spriječiti?

Pokazuju li nedavni događaji vezani uz pomor ribe na našim rijekama (Orljava, Karašica i dr.) svu tromost i nespremnost sustava da na vrijeme reagira i spriječi ovakve ekološke katastrofe. Nažalost, uglavnom reagiramo tek kad je prekasno. No mora li biti tako?

Okretanje glave i “šutnja administracije”

Gdje počinju problemi? Počinju već i u našim glavama. Svako odlaganje građevinskog otpada uz vodotoke ili čak i u njih same, odbacivanje komunalnog otpada, klaoničkih ostataka i drugih “gadosti” trebalo bi sankcionirati i prijaviti. Nerijetko se događa da smo već toliko navikli na takve stvari da ih uzimamo pod normalno ili okrećemo glavu.

U slučaju da i ove, “manje” anomalije prijavimo, često se sudaramo sa zidom administracije i nadležnosti. Komunalni redar nije nadležan, Grad prebacuje odgovornost na Županiju, ministarstva na inspekciju, ribolovna društva na sve njih zajedno – i tako u krug. Na kraju, pojedinac uglavnom odustane od svega. Jer nema učinka, a često se i mnogo problema pojavi – od prijetnji onih koji su počinili prekršaje pa na dalje.

Takozvana “šutnja administracije” priča je za sebe. Ponekad prođu mjeseci ili godine dok dopis ili prijava prođe kroz sustav i izazove reakciju nadležnih. A tada je već uglavnom prekasno. Krivci se ne pronađu, dokaza nema, a biljni i životinjski svijet već je pretrpio gubitke i štete. On ionako reagira prvi i u vrlo kratkom vremenu.

Što učiniti? Mediji su najjače oružje!

Kao i u mnogim drugim stvarima pa i prilikom zaštite okoliša, dokazalo se da su mediji najjače oružje. Jedna objava na društvenim mrežama, portalima ili televiziji obično pokrene vrlo brze reakcije. Puno brže nego propisane procedure preko nadležnih tijela ili osoba.

Zašto je tome tako? Očito je da strah od javnog prozivanja i prokazivanja pokrene puno brže određene sustave nego propisani postupci i administrativno rješavanje problema. Kad je tako, onda druge nema. Upalimo društvene mreže, portale i medije. Ako se nekoliko zagađivača na ovaj način prozove i kazni, možda će i drug barem razmisliti dvaput prije nego nešto slično učine.

Mediji su često učinkovitiji od redovitih i propisanih procedura

Uvala Vruja – najbolji primjer

Možda su najbolji primjer reakcija i načina na koji mediji pokreću stvari situacije oko privatizacije morskog dobra. O uvali Vruja pisali smo nedavno u članku, a i priče o privatizaciji plaža privukle su pažnju tek kad su ih mediji podigli na nacionalnu razinu. Onda odjednom prorade sve institucije i nema problema niti zaštićenih.

Dakle, zaključak je da su mediji čudo! Ponekad to koriste u negativnom smislu, ali ovakve situacije pokazuju i dokazuju da su itekako moćno oružje. Osobito kad su u igri “veći i jači” igrači i poduzeća. Tada su nam mediji često i jedina opcija.

Prijavite i vi, stojimo na raspolaganju!

I naš portal stavlja se na raspolaganje svima onima koji primijete nepravilnosti i anomalije koje mogu štetiti biljnom i životinjskom svijetu. Pomor riba, nedozvoljene regulacije vodotoka, odlaganje otpada u šumskim predjelima i lovištima i slične stvari nisu rijetkost. Nažalost. Neka barem ne prođu nezabilježeno.

Sve prijave s fotografijama slobodno pošaljite na našu adresu: info@ribo-lov.com

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *