Potražnja za divljači premašuje uzgoj

Uzgoj divljači još uvijek ne zadovoljava potražnju

Držanje jelena običnog i lopatara, muflona, ljama, alpaki i ovaca prije 15 godina Darku Zovku iz Golobrdaca kod Požege bili su samo hobi, no, ubrzo se “u nešto za dušu“ pretvorilo u jedan od najvećih gatera u Hrvatskoj s visokotrofejnim primjercima, piše Agroklub.

Uzgoj – od hobija do profita

“Kupio sam jednu malu parcelu i htio na njoj držati par komada jelena i srna. To se s vremenom širilo, odlazilo u veće gabarite. Pojavio se jedan solidan profit“, prisjetio se za Poljoprivrednu televiziju samih početaka. 

Danas tako broji 60-tak lopatara, 30-tak običnih i desetak muflona. Prodaje žive životinje, pod odstrelom, meso i suhomesnate proizvode, trofeje i odbačene rogove, a u kojem god se tržištu nađe uvijek je potražnja veća nego što uspije uzgojiti. 

“Kupci su uglavnom ljubitelji visokih trofeja. Lovci koji ih dođu odstrijeliti i to nam je najisplativije“, pojašnjava. Žive životinje uzimaju oni koji ih žele držati u zatvorenim prostorima, dok meso plasiraju po restoranima i proizvođačima suhomesnatih proizvoda. “Hrvatske šume otkupljuju muflone i lopatare“, dodaje. 

Dvije strane medalje

Priče slične onoj obitelji Zovko pronalazimo posvuda. Uglavnom sve krene iz hobija, a zatim preraste u posao. Međutim, nisu baš brojni oni koji su uspješno prešli granici hobija i isplativog posla. Iz razgovora s pojedincima doznajemo kako se teško snalaze u administraciji i da često nemaju sugovornika iz sustava koji bi ih uputio kako na zakonom ispravan način uzgajati i plasirati divljač.

Mnoge su stavke u zakonodavstvu nedorečene i postoji “siva zona” između stočarstva i uzgoja stoke te lovstva i uzgoja divljači. Možda je i to razlog što se dio onih koji su krenuli s uzgojem divljači s vremenom orijentirao na ovce ili koze. Kažu, lakše im je pratiti zakonske uvjete i obaveze.

Uzgoj divljači u privatnom gateru zahtijeva vođenje mnogo dokumentacije i preklapa nekoliko sektora. No, pravi problemi nastaju prilikom transporta kada se divljač treba transportirati iz nekoga razloga. Naime, ne postoji strogo propisana praksa na koji se način životinje s jedne farme ili OPG-a mogu prevoziti na drugi, kao kod domaćih životinja.

Više o uzgoju divljači pogledajte u prilogu Poljoprivredne televizije:

Izvor: Agroklub, Lucija Bencaric

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)