Iako se kunemo da smo turistička zemlja i turizam nam čini veliki dio nacionalnog dohotka, ipak još uvijek postoje neiskorišteni potencijali. Jedan od njih je, prema pisanju Agrokluba, i ribarski turizam kojim bi turistima prikazali svo bogatstvo hrvatske ribarske tradicije i omogućili turistima aktivno sudjelovanje.
Ribarski turizam – neiskorištena prilika
U suvremenom hrvatskom turizmu postoje neiskorištene, ali korisne prigode za razvitak pustolovnog, zdravstvenog, seoskog, ali i ribarskog turizma.
Ribarski u sklopu seoskog vezan je uz pustolovni turizam, kako na moru tako i na rijekama i jezerima.
Dobri su uvjeti za razvitak posebnih obiteljskih poljodjelskih gospodarstava otočnog modela, a isto tako priobalja i zaobalja, a posebno na rijekama i jezerima. Ribari bi se u okviru obiteljskog gospodarstava mogli posvetiti svojim zgodama. Povlašteno se koristiti poštama malog ribolova i posebnim pomagalima.
Oni na moru, rijekama i jezerima mogu udahnuti novi gospodarski poticaj pomalo napuštenim, ali izdašnim ribarskim odredištima, koristeći dodane vrijednosti preko prihoda ovog turizma. Za one okrenute ribarskom turističkom gospodarstvu u okviru seoskog turizma trebalo bi ishoditi povlaštene dozvole za posebnim dopuštenjima ulova, posebice u malom ribolovu sa svrhom osiguravanja i davanja usluga u ovom turizmu.
Dodana vrijednost turizmu
Hrvatska više od trećine dohotka ostvaruje od turizma i poljodjelstva. Turisti u nas sami preko brojnih kuharskih i vinarskih priredbi ili izravnim posjetom proizvođačima hrane, otkrivaju vrijednosti hrvatske neobične i raznovrsne izvorne kuhinje.
Posebno je to izraženo u proizvodima i uslugama ribarstva. Turističko ribarstvo preko seoskog gospodarstva razvija dodane vrijednosti namijenjene potrošnji u turizmu.
U doba suvremenog lova ribe, snažnih motora, helikoptera za pronalaženje tunskih jata, kada se svaka tuna prati i kada im broj ubrzano opada prisjećamo se povijesti tunara, mreže kojom su ih ribari lovili. Mreža velikog oka za opasivanje tune, zvana tunara, spada među najstarija pomagala za lov i preživljavanje Hrvata na Jadranu.
Danas bi se takva aktivnost mogla prikazati kao turistička priredba. Dok su tune slobodno plovile morem strogo poštujući prirodni slijed događanja hraneći se plavom i ostalom ribom, Hrvati bi ih zaskočili tunarom.
Suvremeni turistički događaj mogao bi se prikazati kao priredba u zato predviđenoj uvali, uživo kao igrokaz. Vjerno bi se prikazao način drevnog ribolova koji nas je održao. Gledatelji bi na trenutak osjetili istinski život koji smo nekad živjeli, a sada u njemu uživamo.
Ribolov kao pustolovni doživljaj
Svo iskustvo valjalo bi pretočiti u turističko krstarenje s ribarenjem. Ribolov bi valjalo učiniti turističkim pustolovnim doživljajem. Svojevrsnom priredbom pridodati mu dodatnu vrijednost. Dogodovštinom, prateći želje turista povećati prihode.
Zanimljiv je i ribolov s poponicama, parangalima, tunjama i drugim starinskim pomagalima.
Još uvijek se ovi alati koriste i nisu izumrli. Spadaju u viteške športske ribarske discipline. Treba ih ponovno oživjeti, pa makar samo u okviru pustolovnog ribarskog, odnosno seoskog turizma. Ovaj oblik ponude jedva da se primjećuje. Valjalo bi ih planirati i konačno ostvariti vrijedne dodatne prihode.
Ribolov bi valjalo učiniti turističkim pustolovnim doživljajem
Izvor: prof.dr.sc. Ante Kolega, Agroklub