“Ulovi i pusti” ili “catch and release” (c&r) način ribolova ima sve veći broj pristalica diljem svijeta. Svijest o vraćanju ribe u vodu kako bi se mogla ponovno pokušati nadmudriti i omogućiti joj još niz reprodukcijskih godina sve se više širi. Često se pitamo kakva je bila početna namjera i puštamo li ribe na ispravan način?
Prvi počeci u 19. stoljeću
Prve početke „Ulovi i pusti” ribolova dokumentirano možemo pratiti od 19. stoljeća. U cilju održavanja i očuvanja pojedinih staništa i ribolovnih lokacija, u Velikoj Britaniji uvode se prvi propisi u duhu c&r ribolova. Zbog velikog “pritiska” ribiča na pojedine vode populacije riba znale su biti svedene na minimum.
Danas sve više voda u c&r režimu
Danas je sve više onih koji zagovaraju c&r ribolov. Dio voda nalazi se u režimu “ulovi i pusti”, a ponegdje i cijeli reviri. Osobito u tome prednjače mušičari i često se ti reviri dodatno ograničavaju samo na ribolov umjetnom mušicom.
Ribolov „ulovi i pusti“ omogućuje većem broju riba opstanak i razmnožavanje u ekosustavu. Također, ova praksa pruža priliku većem broju ribolovaca da uživaju u ribolovu i da uspješno, više puta love kapitalne primjerke. Sve se češće može čuti kako su ribe previše vrijedne da bi se ulovile samo jednom.
Nisu baš svi zagovornici c&r ribolova
No, nisu baš svi zagovornici “ulovi i pusti” ribolova. Dio ribiča još uvijek želi odnijeti (i pojesti) svoj ulov. Nažalost, nekima je to još uvijek jedini motiv odlaska u ribolov.
Također, organizacija PETA (najveća svjetska organizacija za prava životinja) je dosta glasna u osudi „lovljenja i puštanja“. Tvrde da ne postoji nešto poput “sportskog ribolova” zbog opetovanih “trauma” i ozljeda koje ribe doživljavaju. PETA se poziva na istraživanja koja tvrde da ribe osjećaju bol zbog udice.
Što učiniti da c&r stvarno bude ispravan?
Svaki zagovornik “ulovi i pusti“ ribolova morao bi uzeti u obzir obje strane medalje. Praksa je dobronamjerna, ali ima i drugu perspektivu. Ako se složimo s tvrdnjom da ribe doživljavaju traumu od trenutka kad su uhvatile mamac do trenutka puštanja, što možemo učiniti kako bi tu traumu smanjili?
Prije svega:
- Koristite udice bez kontrakuke – Ovo je razumljivo samo po sebi. Puno je lakše osloboditi ribu sa udice bez kontrakuke i ozljede su puno manje.
- Minimizirati zamaranje ribe – Cilj je sigurno prihvatiti i pustiti ribu. Što je moguće brže i sigurnije. Što duže traje, riba troši više energije što rezultira nakupljanjem mliječne kiseline. Riba koja se zamara do iznemoglosti ima manje šanse za preživljavanje – čak i ako otpliva odmah nakon što je puštena.
- Smanjiti fotografiranje i “naslikavanje” – Kome se ne sviđa njegova fotografija s lijepom ribom? Budite spremni za fotografiju prije nego što izvadite ribu iz vode, a zatim brzo snimite fotografiju. Slikajte se s ribom koja je još u mreži. Ili držite ribu samo malo izvan vode za tu fotografiju. Ako se slika ne može snimiti u roku od 30 sekundi, pustite ribu i pokušajte biti spremniji idući put.
- Namočite mrežu i ruke – Prije rukovanja ribom umočite mrežu u vodu i namočite ruke. Suhe površine oštećuju sluzni pokrov ribe. Čak je i Hemingway o tome pisaou svojoj kratkoj priči “Velika rijeka s dva srca”: “Namočio je ruku prije nego što je dotaknuo pastrvu, da ne bi oštetio nježnu sluz koja ju prekriva. Ako je pastrva dotaknuta suhom rukom, bijela gljivica napada nezaštićeno mjesto. Godinama prije, dok je lovio u potocima punim ribe, s mušičarima ispred njega i iza njega, Nick je uvijek iznova nailazio na mrtvu pastrvu oštećenu bijelom gljivicom. ”
- Oživite ribu – Vratite ribu u sporiju struju u vodu i okrenite je uzvodno. Dopustite vodi da struji kroz škrge ribe dok ne oživi i brzo vam se ne pobjegne iz ruku.
I nakon iscrpljujuće borbe ispravno puštena pastrva otplivat će dalje
