Utječe li izgradnja hidroelektrana na populaciju mladica?

Hidroelektrane uvelike utječu na populaciju mladica

S prvim danima listopada započela je sezona ribolova na mladice. Do sredine veljače mnogi će provesti dane smrzavajući se, skidajući led s vodilica i uporno zabacivati “tešku artiljeriju” u iščekivanju poteza. Često se spominje kako je mladica riba “tisuću zabačaja”. Ponekad se čini da nedostaje još jedna nula…

Oni stariji prisjećaju se nekih dana u kojima je mladice bilo mnogo više u našim rijekama nego danas. Spominju se brojni razlozi. Neki smatraju da je prekomjeran izlov učinio svoje, drugi krive onečišćenja, a mnogi spominju devastaciju staništa. Kao glavni uzrok devastacije navodi se izgradnja hidroelektrana.

Izgradnja hidroelektrana – uvijek osjetljivo pitanje

Dok s jedne strane bježimo od nuklearnih i termoelektrana, s druge strane često kritiziramo i izgradnju hidrocentrala. Činjenica je da današnji život bez struje ne možemo niti zamisliti. Naravno, netko je mora i proizvesti.

Iako je tema hidroelektrana uvijek “ljepljiva” i zanimljiva, osobito kada se još koristi u dnevnopolitičke svrhe, pokušali smo pronaći utjecaj i učinke koje imaju hidroelektrane na pojedine riblje vrste.

Razlog je to zbog kojeg prenosimo tekst iz znanstveno – stručnog časopisa Ribarstvo, kojeg izdaje Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zavod za ribarstvo, pčelarstvo, lovstvo i specijalnu zoologiju. Riječ je o članku Distribucija i utjecaj hidroelektranana populacije mladice (Hucho hucho), kojeg je napisala doc. dr. sc. Tea Tomljanović.

Distribucija i utjecaj hidroelektranana populacije mladice

Distribucija i utjecaj postojećih i budućih hidroelektrana na populacije mladice (Hucho hucho) istraživana je kao dio europskog projekta “Save the Blue Heart of Europe” u organizaciji EURONATUR – Europske zaklade prirodne baštine i Riverwatch – Društva za zaštitu rijeka. Kao jedan od rezultata istraživanja je publikacija „The Huchen Hucho hucho in the Balkan region: Distribution and future impacts by hydropower development“.

Ova studija se fokusira na mladicu, slatkovodnu ribu, endema dunavskog sliva, koja je nekad obitavala u svim većim pritocima i dijelovima Dunava. Radi maksimalne ukupne duljine do 183 cm i težine do 60 kg, pripada u impresivne slatkovodne vrste riba. Vrlo je osjetljiva vrsta, stoga je i odličan indikator ekoloških promjena za rijeke dunavskog sliva.

U prošlosti je mladica bila široko rasprostranjena vrsta u cijelom dunavskom slivu. Međutim, od kraja 19. stoljeća, populacije mladice su smanjene za dvije trećine, a preostale populacije postaju vrlo ugrožene posebice radi razvoja i izgradnje hidroelektrana. Danas se mladica nalazi na IUCN Crvenom popisu ugroženih vrsta. Mladica je osjetljiva na nizak stupanj kisika, umjerenu razinu zagađenja te na klimatske promjene.

Radi njezine impresivne veličine često je cilj legalnih i ilegalnih ribolovaca. Budući da je mladica predator, zdravim populacijama mladica potreban je znatan prostor i dostupan plijen. Znanje o distribuciji mladice na području Balkanskog poluotoka je i dalje bilo nepotpuno.

U gore navedenoj studiji, proučavano je stanje populacija na tom području. Zabilježeno je da ukupno 1 842 rkm podržava samoodržive populacije mladica na području Balkanskog poluotoka, te se ova regija može nazvati “hot spot” za mladicu. Te populacije razmještene su u 43 rijeke u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori. Oko 65% svih rijeka u kojima nalazimo mladice u svijetu nalaze se upravo u ovim zemljama, čime se naglašava važnost rijeka ovih prostora za opstanak te vrste.

Središnja područja, koja predstavljaju najveće i najzdravije populacije mladica uključuju rijeku Savu i njezine pritoke u Sloveniji, rijeku Kupu duž hrvatske-slovensko granice, rijeku Unu na hrvatsko – bosanskohercegovačkoj granici, gornju Drinu i njezine pritoke u Bosni i Hercegovini i Srbiji, te rijeku Lim u Crnoj Gori. U Republici Hrvatskoj stabilne populacije mladice nalazimo u rijeci Kupi na graničnom području sa Slovenijom u dužini toka od 102 km, te u rijeci Uni na graničnom području sa Bosnom i Hercegovinom, u dužini toka od 122km.

Glavna prijetnja populacijama mladice je masovni plan razvoja hidroelektrana. Praktički sve rijeke u kojima obitava mladica su značajni ciljevi za izgradnju hidroelektrana. Ukupno 93 projekata gradnje brana utvrđeni su izravno na rijekama koje su staništa mladice, također postoji i velik broj dodatnih projekata koji se nalaze se u pritocima tim rijekama, uzvodno od mladica staništa, koji bi zauvijek degradirali uvjete u tim rijekama. Ako bi se te brane izgradile, najmanje 1 000 rkm staništa mladica bi se nepovratno izgubilo.

Ako se ti planovi provedu, možemo predvidjeti da će se najmanje 60-70% od populacije mladica ovih područja i oko 35-40% svjetskih populacija mladica izgubiti, dok bi preostale populacije bile premale, te izrazito fragmentirane stoga ne bi bile u stanju dugoročno opstati.

Većina se postojećih hidroelektrana nalazi na područjima gdje više nema mladica zbog razvoja hidroelektrana, kao što su Drava i donji tok Save kroz Sloveniju, te 106 km duga rijeka Dobra u Hrvatskoj. Stoga je važno sačuvati preostale rijeke koje sadrže samoodržive populacije mladica u postojećem stanju, te nastojati vratiti mladicu njenim nekadašnjim staništima.

Bitno je naglasiti da je mladica, kao vrhunski predator, pokazatelj relativno zdravih riječnih ekosustava. Ovi sustavi dom su velikog broja drugih ribljih vrsta, uključujući najmanje 16 vrsta riba koje su i zakonski zaštićene vrste. Postojanje mladica i tih ribljih vrsta s takvim masovnim razvojem hidroelektrana je nažalost nespojivo.

Članak u izvornom obliku možete pronaći OVDJE.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *