Dalmatinac – popularniji u svijetu nego u domovini
Republika Hrvatska baštini šest izvornih međunarodno priznatih pasmina pasa i jednu za sada nacionalno priznatu. Uz međunarodno priznanje od strane međunarodne organizacije FCI na čijim web stranicama je kod svake pasmine naznačena zemlja izvornosti u okviru standarda pasmine, hrvatske izvorne pasmine upisane su u Food and Agriculture Organization of the United Nations (FAO) bazi Domestic Animal Diversity – Information System (DAD-IS), o čemu smo već pisali.
Walt Disney učinio ga svjetski poznatim
Dalmatinski pas zasigurno je najpopularnija hrvatska pasmina pasa. Prepoznatljiv je po svom bijelom tijelu koje je prekriveno crnim ili smeđim pjegama. Svjetsku slavu i prepoznatljivost stekao je zahvaljujući Disneyevom animiranom filmu One Hundred and One Dalmatians – 101 Dalmatinac. I tako, od te 1961. godine, nema djeteta koje se nije u svom odrastanju susrelo s crtanim filmom, serijom, slikovnicom ili igračkom na temu dalmatinskog psa.
I danas se dalmatinski pas, zbog svoje vanjštine i prepoznatljivosti, pojavljuje u brojnim reklamama, kampanjama i sl. Tako ga pronalazimo u mnogim reklamama promovirajući američke kompanije poput Budweisera, Google ga koristi kao ilustraciju, a dalmatinski pas Sparky koji putem promotivnih materijala djecu educira o opasnostima od požara postao je zaštitno lice američkog udruženja vatrogasaca.
Sparky – zaštitno lice Američkog udruženja vatrogasaca – NFPA
Povijesni pregled pasmine
Prema podacima Hrvatskog kinološkog saveza, porijeklo dalmatinskog psa zasnovano je na slikama i zapisima iz crkvenih kronika od 16. do 18. stoljeća.
Prikazi dalmatinskog psa pronađeni su na oltarnoj slici «Majka Božja s Isusom i anđelima» u crkvi Gospa od Anđela u mjestu Veli Lošinj, otok Lošinj, Hrvatska koja potječe iz 1600.-1630., te freske iz Zaostroga, Dalmacija, Hrvatska. Iz toga proizlazi da je porjeklo dalmatinskog psa u istočnom dijelu sredozemlja naročito u povijesnoj provinciji Dalmacije.
Prvi opisi dalmatinskog psa pronađeni su u Đakovačkoj biskupiji u zapisu biskupa Petra Bakića iz 1719., te zapisu Andreasa Keczkemetya iz 1737. gdje je pas nazvan latinskim imenom «Canis Dalmaticus» te navedenom visinom od 4-5 «Spithamusa». Bakić zapisuje kako su ga dalmatinski plemići koristili za lov i obranu, ali i da su ga uzgajali i obični ljudi. Također, spisi Đakovačke biskupije navode kako su dalmatinski psi korišteni kao vojni psi koji su sudjelovali u bitci na Mohačkom polju (1526.), a prema kasnijim zapisima otkriva su dalmatinski psi čuvali granice Dalmacije koja je bila pod mletačkom vlašću.
Thomas Pennant u svom djelu «Synopsis of Quadrupeds» iz 1771. opisao je ovu pasminu kao samostalnu i nazvao ju «Dalmatian», te naveo da joj je domovina Dalmacija.
Pasmina priznata 1955. godine, a prvi standard 1882.
Međunarodna kinološka organizacija (FCI) dalmatinskog psa priznala je 1955. i to pod nazivom dalmatinski gonič. Kao hrvatska autohtona pasmina dalmatinski pas priznat je tek 1994.
Thomas Bewick 1790. naziva ovu pasminu «The Dalmatian or Coach Dog». Prvi (neslužbeni) standard sastavio je englez, Vero Shaw 1882. koji je osnivanjem «Dalmatian Club» u Engleskoj 1890. pretočen u prvi standard.
FCI objavljuje prvi standard za dalmatinskog psa 07.04.1955. pod nazivom «Dalmatiner Jagdhund» – Dalmatinski gonič.
Zbog svoje naravi vrlo se brzo udomaćio kao obiteljski pas
Gonič koji je postao obiteljski pas
Budući da je dalmatinski pas mirne ćudi, prijateljskog raspoloženja, bez ikakve nervoze ili agresivnosti – vrlo se brzo udomaćio kao obiteljski pas. Po naravi dalmatinski psi su vrlo živahni, blagi, vjerni, samostalni i vrlo se lako odgajaju. Voli vodu i boravak u prirodi. Ima izražen nagon goniča. Budući da su pogodni i za djecu i odrasle i starije ljude, omiljeni su u gotovo svim zemljama u svijetu.
Lako se dresiraju i sposobni su prilagoditi se raznim uvjetima. U prošlosti bili su koncentrirani u Dalmaciji, a proširili su se po svijetu zahvaljujući brodovima koji su isplovljavali iz Dubrovnika, čija je flota trgovačkih brodova u to vrijeme bila jedna od najjačih u svijetu.
FCI – STANDARD
Prema važećem standardu (FCI standard nr. 153) dalmatinski pas je lovački pas, pas za pratnju, obiteljski pas, kao i pas prikladan za različite namjene. Pripada Skupini 6 – goniči, krvosljednici i srodne pasmine; Sekciji 3 – Srodne pasmine / bez radnog ispita.
