Živopisna mediteranska lučica – čuveni Portić od davnina je sinonim za Kantridu. Nekad je hranio gotovo cijelu Kantridu i Zamet, a danas brojnim Riječanima opušta dušu, bilo da imaju vez u lučici ili dolaze popiti svoju jutarnju kavu ili čaj. U svakom slučaju, zaslužuje mjesto u našoj kategoriji “Naši biseri“.
Kao da je vrijeme stalo
Malo je mjesta gdje me jutarnja kava toliko opušta i puni energijom kao u Portiću. Kao da je vrijeme stalo. Gusto poredane barke, vječiti žamor ribara koji stalno nešto rade, krpaju i popravljaju. Okolne barake kao svjedoci nekih prošlih vremena daju onu romantičnu notu koju je veliki dio Jadrana izgubio.
Kafić SRD Kantrida kultno je okupljalište nekoliko generacija ribara. Ribarske priče, šale i dogodovštine prepričavaju se svakodnevno. Ponekad je dovoljno smjestiti se negdje uz rub terase i uživati u pričama i puniti baterije.
Povijest Kantride
Na stranicama SRD Kantrida možemo pronaći podatak da je nekoć davno područje oko današnje lučice bilo mirno žalo sljubljeno u kopneno, ravnato krilo. Zbog osobite kvalitete sivog kamena, a zbog potrebe izgradnje u gradu Rijeci, na području Kantride napravljen je veliki kamenolom kako bi se građevinarima moglo osigurati dovoljno materijala za rad. Kamenolomi su nastali i na nekim drugim destinacijama (Preluk, Žurkovo, Martinšćica…), jer se grad užurbano širio te je posla oko novih cesta i zgrada bilo mnogo.
Ribarskih barčica je u malom portu u to doba bilo malo, uglavnom od dvadesetak domicilnih ribara koji su živjeli u blizini i bavili se ribolovom. Tijekom zimskih dana barke su se izvlačile na suho, kako ih olujno jugo ne bi razbilo o hridi, a na proljeće bi se drvene barke ponovno premazivale i farbale kako bi opet mogle služiti u ribolovu, a ribe je bilo u izobilju.
Brijeg iznad usidrenih barčica bio je šumovit, pun zmija i nije bilo cestovnog prilaza, nego divlja staza i puteljak kojim se silazilo u lučicu.
Kamenolom, stadion i širenje lučice
Nakon nekog vremena, kamenolom je prestao s radom. U presjeku brda ostale su ogoljene stijene, pod kojima će kasnije biti izgrađen jedan od najljepših stadiona na svijetu – Kantrida.
Nakon II. svjetskog rata u lučici je bilo tridesetak barčica, pet većih. Vremena i prilike su se mijenjale, ali svake bi zime i dalje jugo porazbijalo male barke koje bi ostale na vezu u moru, zato su ih u jesen izvlačili van. Ostale bi samo veće, one prave ribarice, uposlene za tvornicu prerade ribe „Mirna Rovinj“. Kako je bilo ljudi u okolici koji su kupili barke i željeli imati vez na Kantridi, vidjela se potreba za proširenjem lučice.
S vremenom se trudom domaćih ljudi lučica širila, a 1971. godine osnovano je i ribolovno društvo. Ostalo je povijest. Uistinu brojne akcije i trud na proširenju i izgradnji same lučice i njezinih prepoznatljivih baraka detaljno su opisani na stranicama SRD Kantrida i o tome više možete pročitati OVDJE.
