Psi bez nadzora u lovištu čest su problem i konstantna opasnost za divljač, a osobito njezinu mladunčad. Psi bez vlasnika, lutalice, najopasniji su i najveća prijetnja. Međutim, nisu rijetki niti slučajevi kada vlasnici puštaju svoje pse “da se istrče” u prirodi (čitaj lovištu) te oni gone i rastjeravaju divljač.
Uzrok sukoba i problema
Postupanje sa psima u lovištu uvijek je kamen spoticanja i čest uzrok sukoba koji znaju prerasti u vrlo ozbiljne situacije. Vlasnici kućnih ljubimaca i ljubitelji životinja optužuju lovce i lovoovlaštenike na kršenje zakona i obrnuto. I sama zakonska regulativa donosi dosta pitanja i upitnika.
Zakon je (ne)jasan
Zakon o lovstvu u članku 56. jasno navodi:
(1) Pastirski psi smiju biti u lovištu samo uz stado.
(2) Pse i mačke njihovi vlasnici, a pastiri pastirske pse ne smiju puštati da se kreću lovištem bez nadzora na udaljenosti većoj od 200 m od naselja odnosno od stada.
E sad, postavlja se niz pitanja. Prvo pitanje je definicija “kretanja bez nadzora”. Vrlo rastezljiv pojam i svatko ga može tumačiti drugačije. Je li riječ o psima bez povodca, bez brnjice, bez kontrole vlasnika u blizini i sl.
Odredba o “uklanjanju” izbrisana 2018. godine
Zakonskim izmjenama 2018. godine smanjena je udaljenost sa 300 metara na 200 metara udaljenosti od naselja gdje se psi i mačke ne smiju puštati bez nadzora. Međutim, iz zakona je izbrisana odredba kojom je lovoovlaštenik imao pravo u lovištu ukloniti pse i mačke koji se kreću lovištem protivno odredbi zakona i to bez naknade vlasniku psa i mačke.
Teoretski, prema zatečenim psima i mačkama u lovištima trebalo bi postupati kao s napuštenim ili izgubljenim životinjama, sukladno Zakonu o zaštiti životinja. Čak je i ranija odredba o uklanjanju pasa iz lovišta izazivala brojne reakcije pojedinih udruga pa čak i sudske tužbe.
Predviđene su samo novčane kazne za pravne i fizičke osobe koje pse i mačke odnosno pastiri pastirske pse puštaju da se kreću lovištem suprotno odredbama članka 56. stavka 2. Zakona o lovstvu.
Lovac osuđen jer je pucao u psa 2017. godine
Tako je 2017. godine po prvi put u Hrvatskoj lovac osuđen zbog pucanja u, kako je stajalo u presudi – kućnog ljubimca! Riječ je o psu Briku kojega je lovac upucao krajem ožujka 2016. godine. Na taj su način brojne udruge došle na svoje tumačeći da lovci samovoljno izraz „uklanjanje” tumače kao „ubijanje”, što rezultira nepotrebnim ubijanjem pasa, mačaka i domaćih životinja.
Definicija “psa bez nadzora” vrlo je nejasna
Lovački savez protiv ubijanja pasa
Na temu “uklanjanja” pasa iz lovišta, odnosno ubijanja svojedobno se oglasio i tajnik Hrvatskog lovačkog saveza Ivica Budor. I razgovoru za Index rekao je:
Zakon je jasan, nitko, pa ni mi, nemamo pravo ubijati pse čak i da ih zateknemo u lovištu. Na nama je da ih zbrinemo, a ne da ih ubijamo. Opravdanja nema. To nije lovac! Bilo tko od članova HLS-a da to napravi nećemo podržati, nećemo niti pokušati opravdati i naravno da smo protiv toga. No mi kao Savez to možemo samo moralno osuditi, ali ne možemo sankcionirati. Tu su policija, odvjetništvo i sud koji takav čin moraju sankcionirati prema zakonima.
A što učiniti u praksi?
Na koncu članka teško je prosuditi tko je u pravu. Istina je vjerojatno negdje na sredini. Međutim, tko će prosuditi je li pas koji luta po lovištu nečiji ljubimac koji je pobjegao iz dvorišta, lutalica ili nešto treće. Razumijemo i vlasnike pasa koji svoje ljubimce puštaju da se istrče u prirodi. Ali i lovce koji tvrde da dio tih pasa goni i uznemirava divljač i radi štete na mladunčadi.
Što učiniti? Zbrinuti ih kako nalaže zakon i HLS? Zanimljivo. Samo na koji način? U ovom slučaju svi su u pravu osim lovaca. Uloviti psa koji slobodno trči lovištem je znanstvena fantastika. Pucati u njega je zakonom kažnjivo i suprotno naputku HLS-a. I što onda preostaje? Zažmiriti i okrenuti glavu? Očito još dugo vremena nećemo dobiti odgovor na ovo pitanje…
