Iako često baratamo pojmom lovišta, nisu rijetke prilike kad sami nazivi vrsta lovišta uzrokuju pravu pomutnju. Ne samo među laicima, nego i među samim lovcima. Kako ne bi bilo zabune, u Zakonu o lovstvu potražili smo odgovore na sva pitanja vezana uz pojam lovišta i saželi ih na jednom mjestu.
U zakonu se “lovište” spominje čak 46 puta
U samom Zakonu o lovstvu termin “lovište” spominje se čak 46 puta. Lovište se ustanovljuje prema vrsti divljači koja prirodno obitava ili se uzgaja na površinama zemljišta, prema broju divljači koja se prema mogućnostima staništa može uzgajati na tim površinama i namjeni lovišta. Lovišta se mogu ustanoviti kao otvorena lovišta, ograđena lovišta i uzgajališta divljači.
Otvoreno lovište
Otvoreno je lovište ono u kojem je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači. Ne može biti manje od 1000 ha. Iznimno, otvoreno lovište može se ustanoviti na otoku ili skupini otoka površine veće od 500 ha te na zemljištu u vlasništvu pravne ili fizičke osobe, minimalne površine od 500 ha.
Ograđeno lovište
Ograđeno lovište obuhvaća površine na kojima postoje uvjeti za intenzivni uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači, a ne može biti manje od 1000 ha. Ograđeno je prirodnim (rijeke, jezera, velike vodene površine, more i sl.) ili umjetnim (ograde, građevine i sl. uređaji) preprekama koje sprječavaju ili znatno umanjuju mogućnost da tu površinu napusti divljač koja se u njemu uzgaja, štiti i lovi.
Uzgajalište divljači
Uzgajalište divljači je lovište površine veće od 100 ha, a manje od 2000 ha vlastitog zemljišta, ograđeno ogradom ili sličnom građevinom ili prirodnim preprekama, osim uzgajališta za pernatu divljač, koje sprječavaju da divljač koja se u njemu uzgaja za razmnožavanje i lov može napustiti tu površinu. Iznimno, uzgajalište divljači može se ustanoviti na državnim ili privatnim površinama ribnjaka s obalnim zemljištem, rasadnicima, pašnjacima te voćnim i loznim nasadima.
U otvorenom lovištu omogućena je nesmetana migracija divljači
Vrste lovišta – državna, privatna i zajednička
Državna lovišta ustanovljuju se na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske ako površina nije manja od 1000 ha neprekinutog zemljišta, tako da se po cijelom zemljištu može prelaziti s jedne katastarske čestice na drugu, bez prijelaza preko tuđeg zemljišta.
Privatna lovišta ustanovljuju se na zemljištu u vlasništvu pravnih ili fizičkih osoba ako površina jednog vlasnika nije manja od 500 ha neprekinutog zemljišta, tako da se po cijelom zemljištu može prelaziti s jedne katastarske čestice na drugu, bez prijelaza preko tuđeg zemljišta.
Zajednička lovišta ustanovljuju se na površinama na kojima nisu ustanovljena državna i privatna lovišta ako površina nije manja od 1000 ha neprekinutog zemljišta.
Zabrana ustanovljenja lovišta
Zabranjeno je ustanovljenje lovišta:
- na miniranim površinama i sigurnosnom pojasu širine do 100 m
- na moru i ribnjacima s obalnim zemljištem koje služi za korištenje ribnjaka
- u rasadnicima, nasadima voćaka, vinove loze i višegodišnjega ukrasnog, ljekovitog i drugog bilja koji su namijenjeni intenzivnoj proizvodnji te pašnjacima, ako su ograđeni ogradom koja sprječava prirodnu migraciju dlakave divljači
- na zaštićenim dijelovima prirode ako je posebnim propisima u njima zabranjen lov
- na javnim cestama i drugim javnim površinama
- na građevinskom području, osim na neizgrađenom dijelu građevinskog područja do njegova privođenja namjeni
- na vojnim lokacijama
- na drugim površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov.
Na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta divljač je dužan štititi korisnik te površine. Lov divljači s površina na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta obavlja korisnik te površine ako je registriran za obavljanje lova ili može lov povjeriti registriranoj pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku).
Napomena: Kao podloga za ovaj članak korišten je Zakon o lovstvu, pročišćeni tekst zakona (NN 99/18, 32/19, 32/20), na snazi od 17.11.2018. godine
