Kad mladica odluči uzeti stvar “u svoje zube”
Sezona mladice je započela. Polako pristižu fotke sa svih strana. I naravno, provokacije. U svega nekoliko izlazaka na vodu u posljednjih mjesec dana uspio sam dobiti samo jednu. Nije bila prevelika, al’ ajde, upis je upis. Kupa i njezin vodostaj variraju iz dana u dan i nikako uskladiti posao, vodostaj i ribolov.
Samo u pjenu!
Lagana i sitna kiša, polumaglovito jutro i Kupa baš onakva kakva treba biti. Tast opet ima planove za nekakvu betonažu pa i nemam previše vremena za lutanje. Odlučujem se na provjerenu poziciju na Kupi na kojoj sam lovio i za nižeg vodostaja i relativno dobro poznajem teren.
Kako kaže moj kolega Liam: “Samo u pjenu!” Ipak pokušavam i nekoliko puta u mirnoj vodi iznad slapa, a zatim se spuštam ispod. Kupa i nije previsoka, znali smo loviti i po dosta višem vodostaju. Prolazim kroz vodu i dolazim do šljunčanog spruda. Ispred mene je desetak metara poplavljenog šljunčanog spruda i dublji dio ispod samog slapa. U pjeni. 🙂
Na silikon – ništa
Za početak pokušavam sa silikoncima. Zabacujem pod sam slap, u pjenu i čekam da malo potone. Zatim privlačim. Ovih desetak metara poplavljenog spruda duboko je svega nekoliko desetaka centimetara. Na silikonac nema nikakve reakcije.
Pokušavam s voblerima. Vadim jednog plivajućeg plitkoronca. Ako i zapne posljednjih nekoliko metara, šljunak neće praviti probleme. A i u čizmama sam do prsiju, ako zatreba…
Panika u plitkom
Zabacujem ravno u slap. Lagano privlačim i vobler dolazi do plićeg dijela. Ali ne samo vobler. Siva silueta lijeno ide za njim i oklijeva. Panika. Imam još svega nekoliko metara vode i gotovo. Usporavam varalicu, ali vrhom štapa mašem lijevo – desno.
Još uvijek ne mogu vjerovati. Dubina je svega 20-ak cm. Dio leđne i repne peraje vire iz vode, a ja nemam kamo. Pa neću valjda po suhom vući vobler?!
Očito je mahanje vrhom štapa i lelujanje varalice lijevo – desno isprovociralo mladicu i poklopila je vobler skoro pod mojim nogama. Metar i pol najviše od mene. Kontra u tvrdo i počinje bacakanje po plićaku. Nije to dugo trajalo. Nekoliko sekundi je “kraljici” trebalo da se opameti i da krene nizvodno. Rola zuji, a ja još uvijek u šoku.
U mirnom ništa, u pjeni “akcija”!
Grane, kočnica na roli i ravnanje trokuke
Uz povremeno “štopanje”, mladica mi izvlači 20 metara strune i nizvodno odlučuje spas pronaći u granama koje je voda nanesla preko slapa. Točniji bi opis bio – dio stabla, ali nema veze. Zatežem kočnicu na roli da preduhitrim bijeg u grane i uspijevam u tome. Na trenutak. Nekoliko pumpanja štapa… I znate već što… Onaj osjećaj kad ne znate da li bi vrištali, ljutili se ili momentalno otišli kući.
Izvlačim polagano varalicu i gledam. Uredno izravnata trokuka sve mi govori. Lovio sam i puno veće štuke, ali ovakvo što mi se još nije dogodilo.
Cigareta liječi sve…
Odustajem. Odlazim kroz vodu do obale i sjedam na prvi kamen. Tražim cigarete po džepovima. Palim jednu. Pa drugu. Pa treću. Da je bar nisam vidio. Pa pod nogama mi je bila. Možda nije imala metar, ali 90 centimetara je. Ali što mi vrijedi. Da je imala i metar i pol. Ode…
Razmišljam gdje sam pogriješio. Podmetač? Opet podmetač! Možda da sam ga imao uz sebe onih nekoliko sekundi dok se bacala po plićaku prije nego se okrenula “čelom nazad”. Možda bi je poklopio s njim? A možda i ne bi. Ne znam. Uhhh… Bolje da nikom ni ne govorim. Tko će povjerovati…
Bit će bolje drugi put
Nemam volje više za daljnji ribolov, a i kiša počinje sve jače i jače. Ipak je to riba od 1000 zabačaja. Danas sam ispucao svega nekoliko desetaka. Bit će bolje drugi put. Idem kući. Tast i mješalica čekaju. Lopata barem neće pobjeći. 🙂
Bistro!
