Sredina radnog tjedna, kiša koja neumorno pada i ribolov. Hmm… Kombinacija koja baš i ne obećava. Ali, vremenska prognoza za vikend još je i gora. Ako se misli krenuti, nema razmišljanja. Lignje su u igri…
Traži se prognoza “koja odgovara”
“Guglaju” se sve moguće prognoze i pronalazimo onu koja nam odgovara. Prema njoj, kiša neće padati od 18.00 do 21.00 sat. Taman. Ručak na brzinu, štapovi su ionako stalno u autu i pravac more!
Do Žute Lokve je još oblačno i vrijeme ulijeva nadu. Posljednjih nekoliko puta nismo se baš proslavili. Vrijeme idealno, ali od liganja ništa. Ako i danas ne bude uspješno, nećemo tako skoro opet na more. Tako barem svaki put sami sebe lažemo! 🙂
U Senju nas dočekuju i prve kapi kiše. Kako se približavamo planiranom odredištu lagana kišica prelazi u pravi jesenji pljusak. Barem neće biti gužve na pozicijama.
Kiša, kava i kiša…
Po dolasku na odredište kiša i dalje, onako pravo jesenje, uporno i dosadno pada. Odlučujemo popiti kavu u lokalnom kafiću i provjeravamo jedinu prognozu koja nam daje nadu da će ovaj pljusak uskoro završiti. U kafiću nikoga, u lučici nikoga, na rivi nikoga. Možda smo ipak pogriješili. Društvo nam pravi mačak koji spava na klupici uz nas.
U međuvremenu, dok ispijamo kavu, i ona jedina prognoza koja nam je davala nadu za ribolov – otkazuje poslušnost. Očito je da će kiša padati ne samo danas, nego idućih nekoliko dana bez prestanka…
Možda bi bilo bolje da smo poput mačka koji spava do nas, ostali kod kuće uz televiziju.
Mačku nije smetala ni kiša, ni naši razgovori
Nema predaje
Naravno, o odlasku kući razmišljalo se punih nekoliko sekundi. Mare se brzo sjetila da u autu imamo i kišobran. Ma što kišobran, imamo i suncobran. I ostatak priče je poznat. Idemo zabaciti samo koji put pa ćemo doma. Pola sata. Maksimalno sat. Aha. Moš’ mislit. Sve već viđeno ranije…
Štapovi se vade. Kišobran je zataknut u ruksak i biraju se skosavice. Nekom je dosta i kišobran, a nekom je i suncobran na knap! Kum je jučer na istom mjestu “rasturio” s tamnim skosama prirodnih boja. Znači – biraju se one najkričavije i najsvjetlije! 🙂 Sipe su nam nekako najdraža lovina pa se odlučujemo prvo “preorati dno”. Obično to završi gubitkom nekoliko skosavica pa se onda mijenja i taktika.
Osim ako sipe nisu raspoložene za akciju.
Nekom je dosta i kišobran, a nekom je i suncobran na knap!
Nije moglo bolje početi…
Dok ja još filozofiram oko izbora skosavica i pokušavam fiksirati suncobran u džep od jakne, Mare već viče nešto. Kiša pada, ništa ju ne razumijem, a i kišobran preko glave ne pomaže baš. Ali, po stavu vidim da nešto vuče. Trčanje, rasklapanje podmetača i ostala tjelovježba je na redu. Kaže da joj se čini da je sipa.
Štap se lijepo savio, rola tu i tamo lijepo prokliže i uskoro je pred nama – ne sipa, nego lignja. I to lijep komad. Drugi ili treći zabac. Poludit ću. Ja još nisam ni zabacio, a ona već vodi 1:0. Nema veze, bar znam na koju boju ću pokušati. Ako je ovako počelo, tko zna što je još pred nama. I kiša odjednom više ne smeta.
Lijepo je počelo…
Kiša staje, a sipe imaju inspiraciju
Ubrzo prestaje i kiša. Očito smo preskočili neku aplikaciju koja bi to predvidjela. Ne bunimo se. Uskoro počinje predstava sa sipama. U nekih pola sata nekoliko ih otpada. Dvije pred samim podmetačem. Pomalo deprimirajuće, ali ipak prvu uspijevamo uloviti. Nakon toga opet zatišje.
Doduše, bilo je još zanimljivih ulova. Od krastavaca i mandarinki do ribljih kostiju. Netko je kvalitetno “nabrumao” s mandarinkama pa sam petnaestak minuta vježbao bacačke vještine na njima. Za casting sam spreman.
Bolje se lovilo dok je kiša padala…
Opet počinje kiša, ali i lignje i sipe
Kiša nakon nekih sat vremena opet počinje. Srećom ne puše pa je podnošljivo. S kišom se javljaju i lignje. I sipe. Ne tako velike poput one prve, ali ipak se nešto događa. Nakon nekoliko sati noge su mokre i entuzijazam pada. Vrijeme je za strateško povlačenje.
Uz sve ovo natezanje s lignjama i sipama, očito nam je i hobotnica nekoliko puta pomrsila račune. Prvi put “nešto” je izvuklo nekoliko metara upredenice i očito se zavuklo pod kamen. Nisam htio lomiti predvez i pretjerivati pa sam ostavio štap i lovio na drugi. Za desetak minuta ponovno sam pokušao i skosa je bez otpora izašla van. Identična se stvar dogodila i pred sam kraj ribolova. Na istoj poziciji. Ali, to je tema za drugi članak. Rak, sanjke i špaga su već u autu za idući ribolov.
Uglavnom, ispostavilo se da kiša ne mora biti razlog odustajanja od ribolova. U kombinaciji s jakim vjetrom obično odustajem. Ali ovakvi, relativno mirni jesenji dani i dosadna kiša ponekad mogu donijeti i malo zabave i ribičkog veselja. Zašto ih onda propustiti!? 🙂
Rogi!
Lignje (i sipe) jesenje
