Leteće ribe? Kiša riba? Ok, znamo što bi prvo pomislili o osobi koja bi došla s ovakvom pričom. Ali, ako dolazi iz Utaha, ništa čudno. Tamo se takva praksa poribljavanja provodi već duže vrijeme.
Dugogodišnja praksa poribljavanja avionom
U američkoj saveznoj državi Utah poribljavanje avionom već je dugogodišnja praksa. Zapisi o ovakvom načinu postoje još iz 1956. godine iako nitko sa sigurnošću ne može reći točnu godinu i kada je prvo takvo poribljavanje izvršeno. Jezera koja se na ovaj način poribljavaju nedostupna su i vrlo često su stotinama kilometara udaljena od prvih prometnica. Na taj način svi uobičajeni načini poribljavanja su isključeni.
Prije uporabe zrakoplova, riba se transportirala u metalnim kantama za mlijeko koje su nosili konji ili u ruksacima i na druge slične načine.
Transport ribe konjima
Poribljavanje pri više od 100 km/h
Avioni koje koristi Utah Division of Wildlife Resources su Cessna 185 Skywagon. Riječ je o jednomotornim, laganim avionima u kojima se nalaze pilot i kopilot te spremnik ribe sa sedam odvojenih komora. Na taj način moguće je poribiti iz zraka sedam različitih lokacija (jezera) u jednom letu. Brzina pri kojoj se poribljavanje vrši je između 100 i 130 km/h.
Visina sa koje se riba ispušta varira i ovisi o uvjetima na terenu i mogućnosti prilaza. Uglavnom je riječ o visinama od 15 pa sve do 50 metara. Reljefni oblici, visoko drveće i slične prepreke određuju visinu na kojoj avion može letjeti. Sigurnost pilota na prvom je mjestu.
Koliko je poribljavanje iz zraka štetno za ribe?
Prvo pitanje koje mnogi postavljaju jest postotak uspješnosti poribljavanja i koliko je za ribe opasan i štetan pad u vodu s određene visine. Riba koja se koristi je maksimalne dužine 7 – 8 cm. Zbog svoje male dužine i mase riba polaganije pada u vodenom oblaku. Veći primjerci ribe puno teže bi podnijeli ovakav način ispuštanja.
Biolozi na terenu često promatraju učinke ovakvog poribljavanja i raspolažu podacima o postotku uspješnosti i mortaliteta nakon samog poribljavanja i nekoliko dana nakon. Prema njima, puno je veći uspjeh ovakvog načina poribljavanja od standardnih metoda. Zbog velike udaljenosti pojedinih jezera od prometnica i teških terenskih uvjeta, ovakav način pokazao je najveći uspjeh.
Najjeftinija i najbrža metoda
Iako uvijek ima onih koji sumnjaju, brojke ne lažu. Avion je opremljen spremnikom za ribu u koji je moguće rasporediti 50-ak kilograma riblje mlađi. Spremnik ima sedam odvojenih komora te je u jednom letu moguće poribiti do 7 odvojenih lokacija.
Kad se sve stavi na papir, ispada vrlo ekonomično (u odnosu na ostale metode). Jednim letom moguće je poribiti jezera sa više od 10.000 komada mlađi veličine oko 6 cm. Na dnevnoj bazi to bi značilo da je moguće poribiti 40 – 60 jezera. Čak i da su sva jezera dostupna s cestama i putevima (a uglavnom nisu), ova metoda bila bi isplativija.
Zašto uopće poribljavanje? Što nije u redu s prirodnim populacijama?
Ovako poribljena riba stavlja se u jezera koja zahtijevaju često poribljavanje kako bi se održala zdrava populacija ili koja imaju periodično odumiranje ribe zbog različitih čimbenika – navode u Utah Division of Wildlife Resources. Širok izbor vrsta unosi se kako bi se privukao što veći broj ribolovaca. Autohtonu vrstu pastrve (Oncorhynchus clarkii) ubacuje se u vode gdje je već prisutna njezina prirodna populacija.
Druge vrste kojima se poribljava obično su sterilne (što znači da se ne mogu razmnožavati). Zbog toga je moguće kontrolirati njihov broj i minimizirati njihov utjecaj na domaće riblje populacije u tim vodama. Stranim (alohtonim) vrstama se ne poribljava u vodama gdje bi mogle utjecati na autohtone populacije riba. Poribljavanje voda vrši se kako bi se ribičima pružila prilika lova ribe na prekrasnim, često osamljenim i udaljenim mjestima u prirodi.
Svake se godine na ovaj način poribi preko 300 jezera
Svake se godine u Utahu na ovaj način poribljava više od 300 jezera. Jezera su veličine od 5 hektara do 500 hektara. Ova jezera nisu dostupna vozilima ili drugim prijevoznim sredstvima koja se koriste za poribljavanje.
Najpopularnije i najposjećenije vode poribljavaju se zrakoplovom svake godine, dok se druge poribljavaju u razmacima od tri do pet godina, ovisno o čimbenicima koji određuju populaciju i održivost (manji pritisak ribiča, veća udaljenost, prirodna obnova populacija i sl.)
Izvor: Utah Division of Wildlife Resources
