Sokolarenje je na popisu nematerijalne baštine čovječanstva
Na sjednici UNESCO-ovog odbora za nematerijalnu baštinu, održanoj 14. prosinca 2021., multinacionalna nominacija umijeća sokolarenja uvrštena je na Reprezentativan popis nematerijalne baštine čovječanstva.
Na zasjedanju UNESCO-ovog Međuvladinog odbora za očuvanje nematerijalne kulturne baštine, sokolarenje iz Hrvatske je pridruženo multinacionalnoj nominaciji u koju su uključene Austrija, Belgija, Češka, Francuska, Hrvatska, Irska, Italija, Katar, Kazahstan, Kirgistan, Mađarska, Maroko, Mongolija, Nizozemska, Njemačka, Pakistan, Poljska, Portugal, Republika Koreja, Saudijska Arabija, Sirijska Arapska Republika, Slovačka, Španjolska, Ujedinjeni Arapski Emirati.
Riječ je o inicijativi multinacionalne nominacije koju su 2010. godine pokrenuli Ujedinjeni Arapski Emirati, te se do danas proširila na 24 zemlje koje poznaju i njeguju umijeće sokolarenja na svojem području.
Velika uloga i našeg dr.sc. Viktora Šegrta
Osobito nam je zadovoljstvo što je u ovom priznanju veliku ulogu imao i naš stalni suradnik dr.sc. Viktor Šegrt koji redovito na našem portalu promovira i piše o sokolarenju. Njegov osvrt na upis sokolarenja na listu UNESCO-a prenosimo u cijelosti:
“Danas nešto iza 15 sati na UNESCO-voj 16. Sjednici međuvladinih odbora za očuvanje nematerijalne Svjetske kulturne baštine Hrvatsko sokolarstvo je i proglašeno Nematerijalnom svjetskom kulturnom baštinom i stavljeno na listu UNESCO-a.
Bio je to vrlo težak put od sredine 90-tih sve do danas. Čast mi je i zadovoljstvo da je moja malenkost krajem 2019. godine kao predsjednik i osnivač Hrvatskog sokolarskog kluba u Karlovcu na poziv ekipe iz Ministarstva kulture, kojoj ovim putem zahvaljujem, pozvala da se ispune konačni UNESCO-vi obrasci.
Bio je to nimalo lagan posao za koji je ostalo malo vremena ali smo uspjeli, a hvala i od mene jer sam prošao i aplikaciju UNESCO-vih obrazaca što je velika stvar u u cjeloživotnom učenju. Trebali su i dodatni dokazi da se je sokolarstvo prakticiralo u bivšoj Jugoslaviji kada su ga zabranili kao izrijek nacionalne pripadnosti i prozvali ga “tihim lovom”, dokazi o održavanju susreta da ono živi u samostalnoj Republici Hrvatskoj te kako ga njegujemo za naraštaje koji dolaze.
Veliko Hvala Hariju Heraku iz Istre koji je pomogao sa dokazima iz toga vremena koji je i tada u ilegali pomogao u očuvanju sokolarstva. Hvala Emiliu Menđušiću, pioniru hrvatskog sokolarstva koji je 1995. godine otvorio prvu sokolarsku školu koja živi i danas u Šibeniku, a moja malenkost je bila i prvi sokolar koji ju je pohađao.
Hvala Tomislavu Cvaru iz Petrinje koji je 2010. godine odradio veliki posao oko prikupljanja materijala i stavljanja hrvatskog sokolarstva na Listu hrvatske nematerijalne kulturne baštine. Hvala Petru Siliću i Hariju Heraku koji su nam omogućili da u Zelendvoru pokraj Varaždina sokolarimo kada nas nisu puštali da sokolarimo i nismo imali podršku.
Hvala Lovačkom društvu “Draganić” koje je prvo hrvatsko lovište koje je primilo pred više od 15 godina prvog sokolara u svoje redove dok su to drugi branili i ustupili svoje terene za njegovanje hrvatske nematerijalne kulturne baštine.
Čast mi je da se je na sjednici UNESCO-a danas kod proglašenja prikazala fotografija sokolara ispred Starog grada Dubovca od našeg Dinka Neskusila.
Čestitam svim sokolarima i čast je biti dio ovog trenutka koji ostaje zapisan u povijesti.” – napisao je Viktor.
Sokolari ispred Starog grada Dubovca (foto: Dinko Kafotka Neskusil)
