Početkom ove godine, kako sam i ranije pisao, odlučio sam se za kupovinu feeder štapa. Već duže vrijeme tinja ta ideja u glavi, a frustracija zbog “uspješnog” lignjolova ove godine prelila je čašu. I tako, konačno je štap stigao, ali…
Feeder stigao, ali i snijeg i minusi
Štap je stigao, ali stigli su i minusi. I snijeg. I nekoliko dana puhanja i jakog vjetra. Dovoljno da u tih nekoliko dana “prevrtim” sve moguće kombinacije. Kud i kamo? Po snijegu, ledu i minusima? Dugoročna prognoza nije baš idealna. Nema veze, prvi dan bez jakog vjetra i bježim na vodu. Pa makar i sjekire padale…
Malo sunca i temperatura -5°C
Srećom, u obitelji ima još raspoloženih. Najmlađi sin je uvijek za akciju kad je ribolov u pitanju. Srednji se već pomalo nećka. Najstariji već naganja neke druge ribe i “stari” mu baš i nije zanimljiv…
Vjetar je konačno stao, a pokazalo se i sunce. Pravo “zubato”, kako je baka znala reći. 🙂 Temperatura -5°C. Idealno za ribolov! Možeš mislit! I dok se spremamo, supruga nas malo čudno gleda. Iako je i ona zagriženi ribič, ipak misli da baš i nismo “pri sebi”.
Oprema je u autu začas i krećemo…
Predvezi, hrana, crvi, hranilice, držači…
Moram priznati da svi oni Youtube filmići s feeder ribolovom izgledaju odlično i vrlo jednostavno. Čovjek dođe, sjedne, zabaci i vadi ribu za ribom. Međutim, na malo kojem od njih se prikazuje uvod u ribolov. Nošenje opreme (koje baš i nema malo), kanti, stolica, sita, hrane… Pa složi štap, složi predvez, vlaži hranu, miješaj, prosijavaj… Uhhh… Ali preživjeli smo i to. Hrana je spremna, crvi također, a i štap spremno čeka.
Odabir je pao na malo jezero u blizini. Više nalikuje na rijeku, doduše. Upravo zbog ribolova bijele ribe na manjim rijekama i ovakvim jezerima odlučio sam se za feeder. Jezero je praktički “pod nosom” i moguće je loviti cijele godine. Dok čekamo otvorenje pastrvske sezone. 🙂
Garbolino Bullet Feeder
Odabir štapa bio je prilagođen ovakvom ribolovu. Valjda!? Nakon niza upita i konzultacija s iskusnijima, odlučio sam se za Garbolino Bullet Feeder. Štap nižeg cjenovnog ranga, za početak i navikavanje na ovu tehniku. Za dužinu 3,30 m odlučio sam se zbog same veličine jezera, ali i drveća i grmlja na rijekama na kojima ga planiram koristiti. Za zabačaje od maksimalno 30-ak metara i prepreke iza sebe biti će taman. Gramaža od 20-75 g bit će dovoljna za manje hranilice.
U teoriji sve to stoji. Samo je to trebalo isprobati i na vodi. Moram priznati da jako oprezno zabacujem prvi put. Hranilica od 20 g puna hrane lijepo savija štap. Sve se nekako bojim da bi to sve moglo popucati. Znam, govorili su mi da neće, ali sve je to nekako mekano i fino. Za razliku od dosadašnjeg ribolova.
Prvi zabaci i ribočuvar
Prvo isprobavam hranu. Hranilicu spuštam pod noge, u plitko. Hrana se lagano otpušta i crvi iz “sendviča” lagano migolje i izlaze iz kavezne hranilice. Valjda je dobro. Počinjem zabacivati. Prvih pola sata ništa se ne događa. Svakih 10-ak minuta vadim hranilicu i ponovno zabacujem.
U međuvremenu se pojavljuje i ribočuvar. Iskreno, rado ih vidim na vodi. Nagledali smo se svega u svom ribolovnom stažu i drago mi je kad i po snijegu i minusima netko vodi računa o vodi i ribljem fondu. Znamo se od ranije i kaže mi da je imao dojavu da je netko na vodi. Ne možeš se sakriti niti da hoćeš! 🙂 Budući da aplikacija mRibic još uvijek ne funkcionira za 2022. godinu, pregledava papire i kratko se zadržava. Dobivam i nekoliko besplatnih savjeta te nastavljam loviti.
Nema zime za ribočuvarsku službu
Konačno akcija
Nakon gotovo 45 minuta konačno se nešto događa. Već sam izgubio nadu. Iskreno, nadali smo se pokojem klenu koji će se pomamiti za buntom crvića na udici. Vrh štapa karakteristično titra. I sad dilema?! Kad kontrirati? Odmah? Pustiti još malo? Hmmm… Dok sam razmišljao, sve se umirilo. Sin me uvjerava da “spavam” i da sam trebao kontrirati odmah.
Vadim praznu hranilicu i praznu udicu. Bit će da se gospodin klen pogostio i nastavio dalje. Idući zabac opet isto. Ovaj put odmah zatežem. I opet fulam. I tako nekoliko puta dok nije konačno kontra bila u tvrdo. Veselju nema kraja. Ali na udici nije očekivani klen, nego manji šaran. Fotkanje, puštanje i idemo dalje.
Sin ima žarku želju da i on pokuša. Prepuštam njemu štap. Nije drugo trebalo i još je jedan šaran bio vani. Dok ga vadim iz podmetača i skidam udicu, krajičkom oka lovim veselje na sinovom licu. Oči staklene… Kaže da mu je ovo najsretniji dan u životu. Veselju nema kraja. Zbog ovakvih se trenutaka djecu vodi u ribolov. I ide na vodu općenito. Sreću čine male stvari… 🙂
Feeder priča se nastavlja
Da ne duljim previše, bio je ovo naš prvi feeder ribolov. Nakon sati pregledanih Youtube videa i mora tekstova na webu. I moram priznati da mi se itekako svidio. Bez obzira na minuse, snijeg i zimu te činjenicu da je riba skroz sramežljivo i rijetko “primala”. Ipak je zima u punom zamahu i svaki je potez dragocjen.
Definitivno nastavljam priču s feederom. I sinu sam obećao štap! Mislim da su sljedeći na redu podusti i lokacija na kojoj ih već godinama gledam i razmišljam kako bi bilo dobro pokušati ih uloviti. Eh, kad spiner počne s feederom… Ne može dobro završiti…
Do idućeg puta, Bistro!
