Banjalučko kolo (foto: Youtube/screenshot)
Banjalučki ribiči godinama su bili poznati po svojoj “napravi”. Na bilo kojoj se vodi pojavili, svi su znali odakle su, ako su koristili “banjalučko kolo”. Razvojem ribolovne industrije i sve većom dostupnošću novih modela rola i tehnika, banjalučko kolo ipak polagano biva potisnuto s Vrbasa i okolnih voda. Ipak, još uvijek se koristi i ima onih koji se kunu da ga nikad neće zamijeniti “klasičnim” rolama.
Tradicija duga 100-tinjak godina
Prema nekim zapisima, na području Banja Luke kolo se počelo proizvoditi još u 30-im godinama prošlog stoljeća. Ne može se sa sigurnošću utvrditi tko je izradio prvo niti od kuda je donio ideju. Kroz godine se i sam dizajn kola mijenjao, njegova veličina i težina. Dostupnost materijala za izradu uglavnom je dirigirala proizvodnju, ali i cijenu.
U drugoj su polovici prošlog stoljeća kolo uglavnom izrađivali radnici Čajevca i Jelšingrada za sebe i prijatelje. Ponekad je bilo potrebno i do desetak dana za izradu jednoga. Danas ih proizvode lokalni obrtnici od lakših materijala i mogu se naći u ponudi banjalučkog kraja.
Kolo postalo službeni suvenir Banja Luke
Banjalučko kolo pronašlo je svoje mjesto i u turističkoj ponudi. Na Eko turističkom festivalu ‘Dani Vrbasa’ 2018. godine predstavljen je novi suvenir i turistički proizvod: “Banjalučko kolo”. Direktorica Turističke organizacije Grada Banja Luka Irena Radojević na predstavljanju je rekla:
“Riječ je o jednoj neobičnoj alatci, specifičnoj samo za rijeku Vrbas i njene ribolovce. Zbog svoje jedinstvene izrade i zbog toga što ne postoji nigdje na svijetu, odlučili smo je uvrstiti u našu ponudu. Biti će izrađeni suveniri u obliku privjesaka za ključeve i magneta, koji će biti u službi promocije te jedinstvene alatke”.
Foto: TO Grada Banja Luka
Najčešća lovina podust, mrena, klen
Nekada je banjalučko kolo bilo zaštitni znak banjalučkih ribiča i Vrbasa. Najčešća lovina bio je podust (škobalj), mrena ili klen, a znala je zalutati i pokoja pastrva ili mladica.
Danas je sve manje onih koji njime love, ali je zato pronašlo svoje mjesto diljem svijeta. Brojni su oni, koji su tražeći sreću u nekim drugim zemljama i kontinentima, sa sobom ponijeli i ovaj prepoznatljivi dio zavičaja.
Reakcije drugih ribiča su različite. Jedni se podsmjehuju, drugi se dive, a bilo je i “zanimljivih” situacija s ribočuvarima i policijom.
Tko jednom proba i nauči, rijetko odustaje
Prema riječima lokalnih ribolovaca, tko jednom pokuša loviti na kolo i savlada tehniku, rijetko odustaje. Lokalni plovkaroši kunu se u ovu tehniku. Razumijemo ih. Malo je do lokalpatriotizma, a malo i do nostalgije za prošlim vremenima. Ali, ne treba suditi dok se ne pokuša.
Danas većina zaljubljenika u ribolov prilikom posjete Banja Luci obavezno kupi i kolo. I na taj se način kolo također raširilo po svijetu. Moram priznati, i sam sam jedan od njih. Naručeno je i trebalo bi uskoro stići. A tada ćemo malo više i o samoj tehnici koja je opisana i u sljedećem videu:
Video: Youtube Vrbas Salmo
Prve inercijske role još iz 12. stoljeća
Da se ne bi zavaravali, model rola na temelju kojih je izrađeno Banjalučko kolo ipak nije “domaći” patent. Prve takozvane “center pin” ili inercijske role pojavljuju se u Kini još u 12. stoljeću. U Europu dolaze mnogo kasnije. Općenito, prvi pisani zapis o rolama u ribolovu je tek u drugom izdanju knjige ‘Compleat Angler‘ Izaaka Waltona iz 1655. godine.
Na velika vrata u sportski ribolov role su ušle u 19. stoljeću u Engleskoj, a kasnije su na tom principu napravljeni i prvi multiplikatori. Pojavom stacionarnih rola, inercijske gube na svojoj popularnosti.
Današnji ribiči koji love na ove role kunu se u jednostavnost konstrukcije, vrlo “prisan” kontakt ribolovca s mamcem te izbjegnuto uvijanje strune. Čak i pored svoje jednostavnosti, ovaj tip rola prošao je razne konstruktivne faze. Jedna od ranijih faza vidi se i na banjalučkom kolu.
Bistro!
