Žorž (foto: Aquarium Pula)
Već smo i ranije pisali o ribičkoj (ne)kulturi i ostavljanju smeća iza sebe u prirodi. Osim što smeta nama ribičima zbog dojma i vizualno nagrđuje okoliš, posljedice su često i puno gore po same ekosustave. Posljedice o kojima ne razmišljamo i možda ih odmah i ne vidimo.
Žoržu je presudio odbačeni komad strune za ribolov
Nažalost, jedna takva vijest dolazi nam iz Aquariuma Pula. Na svojim mrežnim stranicama objavili su sljedeći tekst:
Sa žaljenjem vas obavještavamo da je uginuo Žorž, jedinka 𝗴𝗹𝗮𝘃𝗮𝘁𝗲 𝘇̌𝗲𝗹𝘃𝗲 (𝑪𝒂𝒓𝒆𝒕𝒕𝒂 𝒄𝒂𝒓𝒆𝒕𝒕𝒂) koja je 29. 12. 2021. stigla u Centar za oporavak morskih kornjača u vrlo teškom stanju. Kako bi saznali razlog smrti, jedinku smo predali Hrvatskom veterinarskom institutu gdje je predstojnik Odjela za patologiju, dr.sc. Željko Mihaljević, dr.med.vet. proveo autopsiju.
Postmortalnom analizom utvrđeno je da se u probavilu Žorža nalazio ribarski najlon od 40-tak cm koji se nije mogao dijagnosticirati na rendgenskoj snimci. Najlon je izazvao nekrozu od preko 90% crijeva koja na žalost nije bila izlječiva, te jedinki nije bilo spasa.
Da se prisjetimo, Žorž je pronađen 21. 12. 2021. na obalama otoka Visa te mu je amputirana desna, prednja peraja. Bio je vidno neuhranjen pri čemu je primijenjen i poseban protokol ishrane. Ovom prilikom zahvaljujemo se Hrvatskom veterinarskom institutu kao i svim ostalim suradnicima koji su nam pripomogli u spašavanju Žorža.
Kobna struna za ribolov (foto: Aquarium Pula)
Pronašla ga djeca na plaži
Podsjetimo se, Žorž je krajem prošle godine pronađen na obalama Visa u lošem stanju. Na njega su naišla djeca koja su reagirala onako kako bi i trebala: pozvali su pomoć. Žorž je odmah prevezen kod veterinara u Split. Tamo je veterinar, jer nije imao drugog izbora, amputirao prednju desnu peraju. Na njoj su bile vidljive teške ozljede, za koje su stručnjaci pretpostavili da su nastale kad se zapleo u ribarsku mrežu. Kako god bilo, ta peraja je ostala bez protoka krvi i morala je biti uklonjena.
Nakon toga, Žorž je stigao na skrb u pulski akvarij. Svi smo se nadali sretnom završetku priče, ali eto… Nečija nepažnja, nekultura ili nešto treće (da ne upotrijebim težu riječ) stajali su ga glave.
Samo 1% izlegnutih kornjača dosegne spolnu zrelost
Morske kornjače su drevni gmazovi koji nastanjuju mora i oceane i tijekom posljednjih 150 milijuna godina gotovo se uopće nisu mijenjale. Zajedno s kopnenim i slatkovodnim kornjačama spadaju u red Testudines. U svijetu postoji sedam vrsta morskih kornjača koje po taksonomiji pripadaju natporodici Chelonioidea – ravnoleđa želva (Natator depressus), zelena želva (Chelonia mydas), karetna želva (Eretmochelys imbricata), kempijeva želva (Lepidochelys kempii), glavata želva (Caretta caretta) i pacifička maslinasta želva (Lepidochelys olivacea) pripadaju porodici Cheloniidae, dok je sedmopruga usminjača (Dermochelys coriacea) jedini član porodice Dermochelyidae. Najčešća vrsta u Sredozemnom i Jadranskom moru je glavata želva.
Glavate želve (Caretta caretta) žive do 60 godina starosti i zrelost dostižu u dobi od 15 do 20 godina. Ženke se vraćaju na pješčanu plažu na kojoj su se izlegle kako bi polegle između 80 i 120 jaja u jednom gnijezdu. Glavate želve se gnijezde svake tri do četiri godine, po tri ili četiri puta u sezoni. Ukoliko je uznemirena tijekom polaganja jaja ženka će se vratiti u more. Period inkubacije jaja do izlijeganja je od 55-60 dana. Spol morskih kornjača određen je temperaturom pijeska: pri višim temperaturama razvijaju se ženke, a prijelazna temperatura kod glavatih želvi je 29°C. Nakon izlijeganja kornjačice žure u smjeru mjesečevog odsjaja na površini mora. Kad stignu do mora, plivaju što je brže moguće kako bi dosegle relativnu sigurnost otvorenog mora. Nije potpuno poznato kako se orijentiraju u otvorenom moru, ali moguće je da prate morske struje, Zemljino magnetsko polje, itd. Samo oko jedan posto izlegnutih kornjača doseći će spolnu zrelost.
