Siječanj je doba kada bi medvjedica u brlogu, za vrijeme trajanja zimskog sna, trebala okotiti svoje mlade. Uobičajeno vrijeme za taj događaj je sredina siječnja iako klimatske promjene ponekad uzrokuju i određena odstupanja. Ali, riječ je o izuzetcima, a ne pravilu. Barem zasad.
Medvjeđi zimski san
Medvjed zimi hibernira ili kako volimo reći, spava zimski san. Međutim, nije to nije duboka zimska hibernacija kao kod, na primjer, puhova. Za vrijeme zimskog razdoblja i hibernacije, tjelesna temperatura medvjeda padne samo za nekoliko Celzijevih stupnjeva. Puls i metabolizam također usporavaju.
Medvjeđi „zimski san“ ustvari je svojevrstan oblik izgladnjivanja s mogućnošću neutralizacije toksina. Kako u tom periodu ne pije tekućinu, u tijelu se počinju nakupljati toksini, posebno u mokraći. Dušik se iz mokraće ponovno povezuje s tjelesnim proteinima koji se nalaze u limfi.
Medvjedi zimu provode u brlogu vjerojatno zbog prilagodbe na nedostatak hrane, ali i zbog rađanja mladunaca koji ne mogu sami regulirati tjelesnu temperaturu.
Medvjedići se odvajaju od majke u drugoj godini života
Najveća razlika u veličini između majke i mladunčeta
Tijekom siječnja ženka u brlogu okoti jednog do četiri bespomoćna mladunca. Tome je prethodio period skotnosti od sedam do devet mjeseci. Zanimljivo je da su mladunci teški otprilike 350 grama. Riječ je o najvećoj razlici u veličini između majke i mladog kojeg donosi na svijet među svim sisavcima. Medvjedica može imati 100-njak kilograma, a tek rođeni medvjedić samo 300-tinjak grama. Mladi su teški samo oko 0,3% majčine mase.
Tek okoćeni, medvjedići nemaju krzno, slijepi su i preživljavaju zahvaljujući zaklonu brloga, toplini majke i jako hranjivom majčinom mlijeku.
Mlijeko medvjedice jedno je od najhranjivijih u svijetu sisavaca, odmah iza tuljanovog. Sadrži oko 22% masti i 12% proteina. Medvjedići će s majkom provesti prvu godinu života, a i prvu slijedeću zimu dijelit će isti brlog. Potom, kada dođe novo proljeće, oni će se osamostaliti i odvojiti od majke u drugoj godini života. Spolnu zrelost dosežu s tri do pet godina.
Medvjed u Hrvatskoj – zaštićena vrsta
Medvjed je u Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta, no istim se gospodari temeljem Plana gospodarenja medvjedom i dopuštene su godišnje odstrijelne kvote kojima se iz populacije može izlučiti određen broj jedinki za potrebe lova, bez straha za stabilnost ili opstojnost medvjeđe populacije u budućnosti.
Najveća je europska zvijer, a u Republici Hrvatskoj medvjedi su, njih između 900 i 1.000, dio šire dinarsko – pindske populacije. Medvjedi žive samotno, no načelno nisu teritorijalni i trpe međusobnu prisutnost na istom području. Izrazito dobra medvjeđa staništa, koja podržavaju stabilnu brojnost medvjeda, nalaze se u Gorskom kotaru.
