Što početak ribolovne sezone pastrve znači za one koji ga čekaju cijelu zimu, teško je riječima opisati. Planovi se kuju još od listopada, kada ova kraljica planinskih voda, pod zaštitom lovostaja, ulazi u mrijest. I od jeseni, prvi je dan ožujka (na nekim vodama – prvi dan travnja) određen za otvorenje sezone. Planiraju se godišnji odmori, odgađaju poslovne i obiteljske obaveze…
Otvorenje sezone, godišnji, kovanje planova…
Kao i svake, tako je i ove godine. Godišnji je upisan još mjesecima unaprijed. I najavljen, naravno. Obitelji, prije svega. Kako ne bi iskrsnuli neki drugi poslovi. Tjednima je glavna tema razgovora uz kavu upravo otvorenje sezone. Kamo ići ove godine, koje varalice, najlon ili upredenica? Crne ili zelene čizme?
I ove godine dogovor je brzo pao. Vode kojima gospodari ŠRD Ogulin uistinu daju priliku čak i za biranje. Odluka je pala na dvije vode, od ranog jutra pa do popodneva. Matija je slobodan, ja na godišnjem. Što može krenuti po zlu?
Snijeg remeti planove – ili ipak ne?
Što može krenuti po zlu? Vrijeme! Ponedjeljak uoči otvorenja nebo se otvorilo. Snijeg pada kao da nema sutra. Kakva će biti voda? Pristup vodi? Snijeg? Stotinu pitanja…
Nasreću, jutro je svanulo vedro i svega nekoliko centimetara snijega nije predstavljalo problem. Prva kava u kafiću i brušenje taktike. S čim, kamo i kako. Naravno, obično se sva taktika svede na jednu od nekoliko desetaka varalica u torbi. Onu u koji slijepo vjerujemo i kada ništa ne grize. I po koju se penjemo i na najviše drvo ili plivamo zbog nje već u travnju.
Kamen nam je pao sa srca čim smo došli na vodu. Snijeg i kiša koji su padali proteklih dana nisu previše utjecali na vodostaj. Voda taman. Malo “napeta”. Baš onakva kako treba. Još samo da i pastrve budu raspoložene.
Akcije ne nedostaje
Dok Matija još rasprema svoju opremu, zabacujem odmah, onako sa pola livade. Dva, tri namotaja role i udarac. Mala pastrva iskače iz vode nekoliko puta i brzo se zabija u travu pod samom obalom. Udice bez kontrakuka i trava baš i nisu dobitna kombinacija. Naravno, pastrva se oslobađa i prvi duel gubim.
U međuvremenu mi se i Matija stvorio iza leđa i odmah, za “dobro jutro”, dobivam cijelu litaniju kritika, savjeta i naputaka kako bi trebao ovo, kako ne bi trebao ono. Spominju se i moje mentalne sposobnosti i slične stvari. Naravno, Matija je po običaju smiren i bez trunke nervoze pa i savjete prihvaćam bez pogovora… 🙂
Sunce se polako podiže na horizontu i ukazuje nam se uistinu prekrasan dan i još ljepša voda. Kanjon okupan friškim snijegom, još uvijek bez one dosadne kupine koja će za koji mjesec zavladati obalama, izgleda kao da je izišao iz ribičkih časopisa.
Riba “radi”!
Spuštamo se nizvodno i izmjenjujemo na pozicijama. Matija ima jedno praćenje skoro na samom početku, ali riba je još neodlučna i predomišlja se. Nakon petnaestak minuta dobivam prvu pastrvu. Nevjerojatno je kako je uopće nisam vidio. Voda je bistra, ali svejedno se uspješno skrila. Tamne, sive nijanse uspješno je skrivaju od naših očiju. Kratko fotografiranje i puštanje. Idemo dalje. Apetiti i volja rastu. Riba se javlja. To je to.
Desetak minuta kasnije i Matija dobiva jednu prekrasnu ribu. Ispostavilo se da je bila najveća tog dana. Vobler joj se zakačio preko glave, s gornje strane. Prekrasna potočara koja nas je dosta namučila dok smo je uspješno izvadili. Grane u vodi i strma obala skoro su rezultiranje prijevremenim otvaranjem sezone kupanja. U zadnji čas je kupanje odgođeno za toplije dane.
Popravni u povratku
Zanimljivo, u dubljim dijelovima, gdje smo očekivali ribu, uglavnom smo prolazili bez grizeva ili praćenja, dok su u plitkim prijelazima ribe pokazivale veću aktivnost i želju za našim varalicama. U povratku dobivamo još nekoliko riba. Posljednju dobiva Matija na istom onom mjestu gdje mu je, na početku dana, dopratila varalicu. Divimo se njezinoj pigmentaciji i puštamo ju natrag. Za ovu vodu riječ je o pravoj kapitalki.
Odlučujemo malo “zameziti” prije polaska na drugu lokaciju. Kobasice, prepeličja jaja i nezaobilazna piva vraćaju nas u život. Naravno, ponukani uistinu odličnim ribolovom za početak sezone, očekujemo barem jednako tako dobar ishod i na drugoj poziciji. Matija priča o “kalifnjačama” od nekoliko kila i potočarama ko’ u ribogojilištu. Meni ne treba puno i po glavi mi se motaju svakakve ideje. “Bit će fotki frende, za godinu dani!”- Matija stalno ponavlja.
Nastavlja se…
Naravno, ne moram niti govoriti da na drugoj poziciji ribe nismo ni vidjeli, a kamoli ulovili. Dobro smo se smrzli uz nekoliko “epskih” prolazaka kroz grmlje i blato do koljena. Srećom je Matija imao “nepromočive” gojzerice pa je sve proteklo bez dodatnih uzbuđenja.
Uglavnom, prekrasan dan i odlično otvorenje sezone. Među boljima u posljednjih nekoliko godina. Prekrasne i zdrave ribe, prelijep dan i najava sezone. Neka bude samo upola uspješna kao otvorenje i nećemo se buniti. Naravno, pali su planovi i za vikend, a i Vaso the King se javio. Pojavila se “mama” od metra. Samo je treba uloviti! 🙂
Nastavak slijedi…
Bistro!
