Neretva kakvu danas poznajemo nije ni približna onome što je nekada bila. Današnja ukroćena rijeka, veliki dio poljoprivrednih melioriranih površina i urbane sredine suprotnost su nekadašnjem seoskom životu uz brdska naselja, zarasloj močvari, blatijama, lagunama. Čemeran život u vodi koje je napretek, a opet je nema tamo gdje je potrebna. Ta divljina Neretve upravo je jedno rijetko bogatstvo čime se Neretvani, djelomično, i danas mogu pohvaliti.
Spoj staništa jedinstven u svijetu
Spoj staništa u Neretvi nisam nailazio nigdje po svijetu, stijene koje završavaju u moru ili močvari, na koje se nadovezuje prostranstvo tršćaka i raznih laguna, od neprocjenjive su važnosti. Nažalost, taj kraj je prostorno i ekološki devastiran tijekom 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća kada je napravljena melioracija većeg dijela Donje Neretve.
Stvoreno je jednolično stanište sa monokulturom na velikoj površini – mandarinom. Tada sa uništena neka od ključnih staništa za pojedine vrste ptica poput najpoznatijeg primjera – dalmatinskog pelikana. Njegovo gnjezdilište bilo je na ušću nekadašnjeg rukavca rijeke Neretve – Modriča. Nažalost, melioracija je učinila da danas nemamo ni Modriča ni pelikana.
Istraživači ornitofaune Neretve
Zanimljivosti u bogatstvu ornitofaune u Dolini Neretve proučavali su mnogi istraživači poput Germara (1817.), Lanze (1842.), Fingera (1858.), Raisera i drugi. Najvažniji podaci koje imamo o Neretvi su podaci dr. Dragutina Rucnera koji je najbolje istražio deltu Neretve. Uz pomoć tadašnjeg Lovačkog društva „Metković“ osnovao je ornitološku zbirku koje je među većima takve vrste u Europi.
Tradicionalni nazivi ptica u Neretvi
U svojim radovima Rucner navodi mnoge tradicionalne nazive ptica u Neretvi. Neretvani su gotovo za svaku vrstu ptice, naročito lovne, imali svoj lokalni naziv. U početcima svog ornitološkog staža imao sam često puta problem jer sam od starijih lovaca učio lokalne nazive ptica, a tek onda znanstvene nazive. To mi je kasnije uveliko pomoglo u komunikaciji sa lokalnim stanovništvom o opažanjima pojedinih vrsta.
Usputno, kroz razgovore sam bilježio lokalne nazive koji su podosta slični Rucnerovima. Kao glavne kazivače moram navesti pokojnog Niku Matičevića i svog djeda Zdravku Šćepića kao glavne iz one starije generacije. Od mlađe generacije saznao sam dosta naziva od lovca Ivana Sente – Brice. U prilogu donosim lokalne nazive ptica, hrvatske znanstvene nazive i latinske nazive.
Iz ovog popisa vidljivo je da, iako je prošlo više od pola stoljeća, tradicijski nazivi ptica u Neretvi još uvijek žive među lokalnim stanovništvom i lovcima, kako mlađim tako i starijim.
Autor: Nikola Menalo, student stručnog studija Lovstva i zaštite prirode na Veleučilištu u Karlovcu
