Plastični mamac za liske napunjen pur-pjenom kako uslijed pogodaka sačme ne bi potonuo
Jedan od najinteresantnijih načina lova na crne liske je upravo lov sa vabilicom – ćukalicom. O vještini vabljenja lovca ovisilo je hoće li se lovac vratiti s bogatim ulovom ili „mokrih gaća“. Lov se odvijao noću, u početku najčešće za vrijeme mjesečine, sve dok se nisu pojavile prve baterijske svjetiljke koje su Neretvanima slali iseljenici iz SAD-a, Njemačke, Australije… Prvom pojavom umjetnih mamaca, tzv. decoys, neretvanski lovci potezali su čak i do Italije radi kupnje istih. Kasnije je ovakav način lova kod nas Zakonom o lovstvu zabranjen, iako se još u mnogim zemljama lovi na takav način.
Ćukalica
Ćukalica je staro primitivno lovačko pomagalo napravljeno od komada trske ili bambusa koje se sastoji od dva dijela. Piska ili dipala koji su napravljeni od stabljike trske ili bambusa sa jednostrukim udarnim jezičkom. Taj pisak umetnut je u ćukalicu, najčešće u pluteni čep ili komade glinamola. Znali su je napraviti samo iskusni majstori, a prvu je imao Stipo Veraja oko 1900.godine. Kasnije sam i sam svjedočio moderniziranju ćukalice gdje bi se umjesto starog piska unutra stavljali pisci iz trube ili s dječjih igračaka.
Lov sa ćukalicom spada u jedne od fizički zahtjevnijih vrsta lovova. Prije se često po cijelu noć, na niskim temperaturama, ostajalo u trupama na vodi ili u močvari i vabilo bez prestanka. Lovci su tako često obolijevali od upale pluća i drugih sličnih bolesti.
Dvije ćukalice u pozadini, a ispred pisci ili diple
Lov vabljenjem u Hrvatskoj
Nažalost, u Hrvatskoj nije zaživjela tradicija lova vabljenjem na pernatu divljač, dok su neki lovovi poput onoga na srnjaka u parenju i jelena u rici nezamislivi bez upotreba raznih vabilica. Prije nekoliko godina zaživjelo je i vabljenje predatora sa vabilicama koje imitiraju zvuk ranjene divljači odnosno najčešće lovine takvih vrsta poput zeca, miša, ptica i sl.
U dolini Neretve čovjek je iskorištavao za alatke sve što ga je okruživalo; od trske, drveća, vune, dlaka iz konjskog repa i sl.
Zakonski okvir
Današnji Zakon o lovstvu (NN NN 99/18, 32/19, 32/20) dozvoljava noćni lov u razdoblju od dva sata iza zalaska sunca i dva sata prije izlaska sunca – tako da je to Neretvanima dosta “popravilo kliničku sliku”. Neretvani nemaju naviku liske loviti iz čamaca sa motorima na pogon, nego obično to rade iz svojih tradicionalnih plovila -trupa, trupica, trupina… Njih često zavuku u priručno napravljene čeke ili jednostavne zaklonice od šaša i trske.
Lovačka čeka za lov liske u Dolini Neretve i lovačka trupina zamaskirana šašem i trskom na Hutovu Blatu
Liske i kulinarstvo
Liska je izrazito važna u tradicionalnom kulinarstvu Delte Neretve pa je tako uz jegulju nazivana glavnom hraniteljicom Neretvana. Pomalo čudno je to da se liska u Neretvi smatra posnom hranom te je nezaobilazna na trpezama Neretvana za Badnji dan.
Može se kuhati na razne načine, od lešo liske sa krumpirom i kiselim kupusom, liske na toć, sušenih liski, liske sa raštikom do rižota od liskinih želudaca.
Liska na “toć” – tradicionalno jelo koje se jede na posne dane u Dolini Neretve
Tekst i fotografije: Nikola Menalo, student stručnog studija Lovstva i zaštite prirode na Veleučilištu u Karlovcu
