Nakon pojave u Lonjskom polju, bedrenica je sve češća tema razgovora u javnosti, pa tako i među lovcima i svim onima koji su vezani na neki način uz divljač ili boravak u prirodi. Tim povodom prenosimo članak dr.sc. Tibora Andreanszky s portala Energija pozitiva.
Bedrenica (antrax, crni prišt, prostrel)
Bedrenica je bakterijska zarazna bolest različitih vrsta životinja i čovjeka. U nekim slučajevima pojavljuje se vrlo brzo kod oboljele životinje bez nekih simptoma bolesti ili su oni vrlo oskudni. Tada govorimo o perakutnom toku bolesti. Ako se kod životinje pojave znakovi bolesti relativno brzo nakon zaražavanja, onda govorimo o akutnom toku bolesti. Kako uzročnik bedrenice brzo ulazi u krvotok i širi se po cijelom tjelu, u tom slučaju govorimo o septikemijskom karakteru bolesti.
Bolest se pojavljuje u cijelom svijetu, a osobito u nizinskim, ravničarskim predjelima na kojima prevladavaju nepropusna tla. Nastanku i razvoju bolesti najviše su pogodna poplavna područja. Kada se na jednom području pojavi bedrenica onda takva područja nazivamo bedreničkim distriktima ili arealima. Bolest se češće pojavljuje u kasno ljeto i jesen.
Spore virulentne i do 60 godina
Uzročnik boleti je Bacillus anthracis, nepokretna bakterija koja ima sposobnost stvaranja spora i ima štapićasti oblik. Dužina joj je 3-5 µm (mikrometara), a širina iznosi 1 – 1,2 µm.
U nepovoljnim životnim uvjetima izvan tijela bakterija stvara spore koje mogu ostati virulentne (sposobne za infekciju) i do 60 godina. Bakterija stvara toksin.
Robert Koch je 1877. godine uspio uzgojiti bakteriju u čistoj kulturi i dokazao je da bakterija ima sposobnost stvaranja endospora, a eksperimentalno je izazvao bolest kod životinje unoseći joj kulturu bakterija.
Izvor infekcije može biti kontaminirano tlo sa sporama bakterije B. anthracis, krmiva koja rastu na takvim tlima, kontaminirana hrana kao npr. Koštano brašno i voda. Uzročnik bolesti se može širiti i na druge načine kao npr. vodenim tokovima, insektima, ali grabežljivcima koji raznose dijelove uginulih životinja koje su uginule od bedrenice (lisice), divljim pticama i izmetom zaraženih životinja.
U životinju (divlju ili domaću) uzročnik može ući hranom, vodom, udisajem ili preko kože. Od domaćih životinja najčešće obolijevaju preživači, goveda i ovce, a od divljih životinja to su srneća i jelenska divljač, divlje svinje, zečevi, mufloni, lisice. Bolest se učestalije javlja kada se u prirodi zbivaju velike klimatske promjene, npr. iza dugotrajnih suša kada padne velika količina kiša.
Srneća i jelenska divljač među najizloženijima su zarazi
Nastanak bolest i klinička slika
Nakon ulaska spora u tjelo životinje ili čovjeka, ona dolazi do lokalnog limfnog čvora gdje se iz sporulirajućeg oblika pretvara u štapićasti bacil koji se potom počne umnažati. Nakon nekoliko dioba i umnažanja bakterija prodire u krvotok i nastaje septikemija. Krvlju i krvnom strujom bakterija se raširi po cijelom organizmu. Sama bakterija ima sposobnost stvaranja letalnog toksina koji u inficiranoj životinji stvara edem i oštećenje tkiva.
Inkubacija (vremenski period od ulaska mikroorganizma u tijelo do pojave prvih simptoma bolesti) traje nekoliko dana do dva tjedna.
Ako se bolest pojavi u perakutnom obliku, životinja ugiba bez ikakvih prethodnih simptoma, a sama bolest može trajati 1 do 2 sata. Ponekada se mogu javiti groznica, drhtanje mišića, otežano disanje, kongestija sluznica i grčevi. Lovci kod divljači u lovištu ovaj oblik nikada neće vidjeti. Nakon uginuća, kod uginule životinje istječe krv iz nozdrva, usta, anusa ili vulve.
Akutni oblik bolesti traje duže, do 48 sati, a popračen je znakovima depresije, tromost, ubrzanim disanjem i ubrzanim otkucajima srca sa povišenjem tjelesne temperature. Gravidne životinje mogu pobaciti, česti su proljevi, edem grlišta i jezika. Limfni čvorovi su povečani, a iz očiju se cijede krvave suze.
Dijagnostika bolesti
Ako se na temelju ovih vidljivih znakova na lešini postavi sumnja na bedrenicu, životinja se ne smije obducirati, već je potrebno uzeti ušku sa okolnim mišićjem i poslati na analizu u najbliži veterinarski dijagnostički centar. Bolest se dijagnosticira serološki i bakteriološki.
Higijena lovišta
Lovci u lovištu ako naiđu na uginulu divljač sa gore navedenim znakovima trebaju što prije obavijestit svog lovnika koji će obavijestiti nadležnu veterinarsku organizaciju. Nakon uzimanja uzoraka za analizi od strane veterinarskog stručnjaka, potrebno je lešinu neškodljivo ukloniti (iskopati jamu sa nepropusnim tlom i u nju baciti uginulu divljač a potom spaliti. Poslije se u jamu baca prvo sloj zemlje na kojem je ležala uginula životinja, a zatim drugi dio zemlje). U lovištu je potrebno povečati odstrijel grabežljivih vrsta i sanirati kaljužišta i bara, te prestati sa prihranom.
Bedrenica je zoonoza i u ljudi se javlja u tri oblika.
1. kožni oblik – pojava crnih prišteva na udovima ili edem
2. crijevni oblik – nastaje kao posljedica alimentarne infekcije (meso inficiranih životinja), gdje bolest zahvaća crijeva pa se javljaju simptomi tifusa.
3. plućni oblik – nastaje kao posljedica udisanja spora B. anthracisa. Ovom obliku bolesti izloženi se radnici u industriji prerade kože, vune i krzna, ali i lovci koji deru divljač.
Autor: Energija pozitiva, dr.sc. Tibor Andreanszky dr.med.vet.
