U stanju potpune opuštenosti, vi letite kroz prekrasan svijet podmorja, loveći pri tom hranu s kojom ćete nahraniti sebe i svoje najbliže, i to na ekološki najprihvatljiviji način. Na ovaj način, podvodni ribolov i njegov čudesni svijet opisuje se u članku portala Savjeti.hr
Ekstreman i opuštajući istovremeno
Kako biste reagirali kada bi vam netko rekao dao postoji sport koji spada u skupinu ekstremnih sportova, a da je istodobno potpuno opuštajući, čak i meditativan? Na prvu pomisao, dvije spomenute kategorije sportova kao da po definiciji isključuju onu drugu te nam se čini nemogućim da postoji sport koji može objediniti tu dihotomiju. Kada bi povrh svega toga spomenuli i da vam bavljenje tim sportom može donijeti hranu, i to jako ukusnu i cijenjenu hranu, da niste pročitali naslov ovog teksta bili biste potpuno zbunjeni.
Taj čudnovati i slabo znani sport je podvodni ribolov. Zašto je ekstreman? Radi se naime o jednom od najopasnijih sportova na svijetu. Čovjek ulazi u nepoznati svijet podmorja pri tom držeći vlastiti dah te u tim anaerobnim uvjetima i pod određenim tlakom koji s dubinom sve više raste, ostaje izvjesno vrijeme ne bi li ulovio ribu. Pri proteku svake sekunde raste potreba za kisikom, a pri svakom novom metru dubine more vas sve više stišće, osjećate njegovu težinu u ušima, plućima, maska se urezuje u vaše lice, i pri svakom metru postaje sve mračnije i hladnije.
Prilagodba tijela
Sigurno biste pomislili da čovjek ne pripada tamo! Navedeno nije točno. Pri samom uronu lica u vodu, čim živci na licu osjete prisustvo vode, događa se nešto fascinantno, a zove se ronilački efekt sisavaca (eng. mammalian diving reflex). U tom trenutku nam, gotovo instantno, padaju otkucaji srca. Tako se otkucaji srca mogu smanjiti za 10 do 30 posto, a kod profesionalaca i do 50 posto. To je obilježje koje dijelimo s drugim sisavcima u moru, poput dupina i kitova, i koje nam omogućuje da duže držimo dah, jer usporavanjem kucanja srca tijelo troši manje energije. Istodobno, krv se povlači iz ekstremiteta u vitalne organe kako bi ih opskrbila s kisikom i energijom: u pluća, srce i mozak. Taj mehanizam je urođen i ne možemo ga kontrolirati, taj mehanizam ukazuje na našeg zajedničkog praprapretka koji je izašao iz mora i, najvažnije od svega, taj mehanizam ukazuje da itekako pripadamo u tom čudnovatom svijetu ispod površine mora.
Da sada udahnete i zadržite dah, vjerojatno nećete biti ni u kakvom blaženom, opuštenom i meditativnom stanju, već ćete brižljivo gledati sekunde na satu i nestrpljivo iščekivati ponovni udah tog toliko važnog kemijskog elementa – kisika. Takva reakcija je apsolutno normalna. Za bavljenje ovim sportom upravo je potrebno izvježbati vještinu kontroliranja prethodno opisanog poriva. Bilo kakva briga, nervoza ili grč u vezi nečeg tjera naš mozak i naše tijelo da ne bude u stanju opuštenosti, što posljedično vodi do poprilično velike potrošnje kisika.
Kompletan članak možete pročitati ovdje.
