Već smo i u ranijim člancima pisali kako su izostanak prirodnih neprijatelja, široka ekološka amplituda, sve više zapuštenih poljoprivrednih površina i sve manje ljudi u ruralnim područjima uzrok što je čagalj u pojedinim područjima sve češći i viđeniji. Svakodnevne dojave o pojavi čaglja i u rubnim urbanim sredinama nisu rijetkost. Obzirom da je čagalj relativno nova i široj javnosti prilično nepoznata vrsta divljači i mišljenja o njemu su različita.
Štetočina ili vrsta vrijedna zaštite?
Prema Stručnoj studiji o čaglju u Hrvatskoj, objavljenoj 2015. godine od strane Ministarstva poljoprivrede i Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, mišljenja o čaglju uistinu su različita.
Osobe koje su direktno vezane za lovstvo (lovci i šumari) ili se bave ekstenzivnim uzgojem stoke, uglavnom smatraju da se populacija čaglja treba držati u granicama biološkog minimuma i smatraju ga krivcem za smanjenu brojnost populacije srna.
Osobe koje žive u urbanim područjima (gradovima) imaju izrazito pozitivan stav prema čaglju, kao novoj vrsti na ovim područjima. Osobito je taj stav izražen kod osoba mlađe dobi, studenata i srednjoškolaca.
Članovi zaštitarskih udruga, društava za zaštitu životinja, „ekologa“ te osobe više naobrazbe društvenih smjerova u pravilu su imale stav da čaglja kao novu vrstu treba zaštititi i iskoristiti ga kao turističku atrakciju u ruralnom i ekološkom turizmu (promatranje životinja u prirodi).
Novi potencijalni kleptoparazit na risu
Prema informacijama sa stranica projekta LIFE Lynx, kojem je cilj zaustaviti izumiranje dinarske i jugoistočne alpske populacije risa, dolazak čaglja na nova područja može imati određene ekološke utjecaje na lokalni živi svijet. Iako čagalj nije strana vrsta u Europi, svjedočimo njegovom povećanom širenju u posljednjih nekoliko desetaka godina.
Timovi sa Sveučilišta u Ljubljani – Biotehnički fakultet i Veterinarski fakultet u Zagrebu proučavali su potencijalni učinak kleptoparazitizma (tj. krađe hrane) čaglja na plijen risa (Lynx lynx) i pokazalo se da bi ovaj mesojed potencijalno mogao utjecati na risa smanjujući količinu hrane dostupnu risu.
Čagalj bi potencijalno mogao utjecati na risa smanjujući mu količinu hrane
Najveća preklapanja na području dinarske populacije risa
Istraživanje je provedeno u slovenskim dinarskim planinama, gdje su se od 2006. godine koristile fotozamke za praćenje životinja koje su se hranile na 65 mjesta gdje je ris ulovio svoj plijen. Zabilježili su dva slučaja u kojima se čagalj hranio ostacima risovog plijena.
Uz samo dva zabilježena slučaja, udio prisutnosti čaglja na risjem plijenu je još uvijek vrlo malen. Međutim, oba slučaja dogodila su se u posljednje dvije godine od ukupno 16 godina praćenja, što je vjerojatno povezano s porastom broja čagljeva u Sloveniji. Proučavano je također preklapanje u području distribucije između ove dvije vrste diljem Europe i procijenjeno je da je čagalj do sada kolonizirao 13% rasprostranjenosti risa, s tim da je jedno od najvećih preklapanja zabilježeno na području dinarske populacije risa.
Interakcija s vukom smanjuje rizik kleptoparazitizma
Rizik od kleptoparazitizma kod čaglja na risu mogao bi se, međutim, smanjiti interakcijom s još jednim velikim mesojedom – vukom (Canis lupus), za kojeg se zna da utječe na čagljeve tjerajući ih ili ubijanjem ili istiskujući ih na rubove njihovih teritorija. S druge strane, vukovi i risovi uglavnom koegzistiraju u istim područjima. Dakle, u nedostatku vukova, veliki broj čagljeva mogao bi imati jači utjecaj na risa putem kleptoparazitizma. Vrijedi napomenuti da su oba zabilježena slučaja prehrane čaglja na ostacima risovog plijena u ovoj studiji bila na rubu teritorija vukova, gdje je poznato da je njihov utjecaj na čaglja manji.
Cijeli znanstveni rad Čagalj kao novi kleptoparazit risu u Europi objavljen je u časopisu Global ecology and conservation.
Izvor: LIFE Lynx
