Otvaranje prvog hranilišta za supove na Balkanu 1982. (foto: Goran Sušić, ustupio N.Menalo)
Već sada davne 1982. godine bili smo prvi na Balkanu koji su na Cresu otvorili hranilište za supove, ponajviše zahvaljujući našem stručnjaku za lešinare prof. Goranu Sušiću. Kako to obično biva kod nas u mnogo slučajeva, u početku razvoja prednjačimo pa za 20 godina kaskamo za ostalim zemljama. Naime, danas u Hrvatskoj postoje samo dva aktivna hranilišta za ptice grabljivice i to na Cresu i na području Parka prirode Učka. Ovo posljednje zaslužno je za ponovno gniježđenje i osnivanje nove kolonije na području Parka.
ZAŠTO OSNIVATI HRANILIŠTA?
Prvi upit na prijedlog osnivanja hranilišta je zbog čega se petljamo u prirodne procese i serviramo pticama hranu, a drugo koje ga nerijetko prati je prati li neugodan miris raspadanja mesa to hranilište?
Krenut ćemo od početka pa tako se vraćamo u nedaleku povijest na naše ruralne prostore od Dubrovnika i Prevlake sve do Istarskog poluotoka i Karlovačkog krša. Tadašnji veliki broj stoke, gotovo svakodnevno je imao žrtve bilo da se radi o starim i bolesnim jedinkama, jedinkama napadnutim od grabežljivaca ili jednostavno nemoćnim mladuncima. Svako selo je u to vrijeme imalo tzv. mrtvu valu gdje bi se odlagale lešine uginule stoke. To je bio švedski stol za supove. Gotovo svako područje imalo je svoju mikropopulaciju koja je svakodnevno krstarila hrvatskim nebom u potrazi za lešinama.
Pojavom urbanizacije, napuštanja sela, unošenja novih pasmina i prestankom bavljenja ekstenzivnim stočarstvom kolonije supova se smanjuju. Kako u Hrvatskoj tako i u ostalim južnoslavenskim zemljama, tako da danas na prostoru od Hrvatske do Srbije (uključujući i prostor Bosne i Hercegovine) imamo samo dvije, odnosno tri velike kolonije supova. Glavni razlog nestanka, uz prestanak ekstenzivnog stočarstva, bio je i trovanje grabežljivaca koji su nanosili štetu stoci . Kasnije su se trovanja povećala i zbog učestalih napada pasa lutalica. Veliki problem je i stradavanje od strane krivolovaca kojima je sup zanimljiv vjerojatno kao trofej (jedini objašnjivi razlog).
Bjeloglavi sup u Opuzenu (foto: Bernard Curić, ustupio N.Menalo)
ORLOVI ŠTEKAVCI
Još jedna vrsta grabljivica rado u zimskim mjesecima posjećuje hranilišta, a to je orao štekavac ili bjelorepan (Haliaeetus albicilla). On nastanjuje pretežno nizinsku Hrvatsku, a neke od brojnih populacija nalaze se na području Kopačkog Rita, Lonjskog polja, Pokupskog bazena… U Hrvatskoj ne postoji nijedno hranilište za orlove u nizinskom dijelu Hrvatske, dok u Srbiji postoji više takvih hranilišta, naročito na području Vojvodine. Znanstvenim istraživanjima (prstenje u boji, fotozamke, promatranje na hranilištima…) dokazano je da se jedinke iz Hrvatske (Slavonija, Baranja…) hrane na području Vojvodine.
HRANILIŠTA SU POTREBNA DUŽ JADRANSKE OBALE
Ptice u prvoj godini života sklone su disperziji i istraživanju teritorija širom Hrvatske (Dolina Neretve, Imotsko polje, Hvar, Moslavačka gora) , ali i u dalja područja poput Alpi, Nigera, Grčke i sl. Ovogodišnje učestalo pojavljivanje , mahom mladih jedinki širom obale ukazuje na potrebu osnivanja hranilišta duž Jadranske obale. Sredinom godine zabilježen je mladi sup u Dolini Neretve (Opuzen), a neki dan zabilježeni su na Hvaru i Vinjanima kod Imotskog. Ovo područje bilo je nekada stanište više vrsta lešinara među kojima je i u Hrvatskoj izumrla gnjezdarica crkavica (Neophron percnopterus) koje je prije dvije godine zabilježena u Dolini Neretve.
Pojavljivanjem ovih mladih jedinki i dalje je vidljivo da ptice koriste ovo područje. Zbog toga , mislim da je krajnje vrijeme za osnivanje hranilišta za ptice grabljivice na ovom području, kako bi potakli ponovno naseljavanje ovih područja ovim plemenitim pticama.
