Jučer je, na iznenađenje gostiju jednog od sisačkih kafića, u ugostiteljski objekt “zalutao” čagalj te se preplašen sakrio u wc. Srećom po njega, ulovljen je te stavljen u kavez i pušten na sigurno, a akciju su odradili volonteri sisačkog Skloništa za životinje.
O čaglju smo više puta pisali i na našem portalu. Izostanak prirodnih neprijatelja, široka ekološka amplituda, sve više zapuštenih poljoprivrednih površina i sve manje ljudi u ruralnim područjima uzrok su što je čagalj u pojedinim područjima sve češći i viđeniji. Svakodnevne dojave o pojavi čaglja i u rubnim urbanim sredinama nisu rijetkost. Obzirom da je čagalj relativno nova i široj javnosti prilično nepoznata vrsta divljači i mišljenja o njemu su različita.
Štetočina ili vrsta vrijedna zaštite?
Čagalj je predator koji je po načinu života sličniji vuku, nego lisici. U pravilu glodavce lovi pojedinačno, dok krupni plijen savladava u čoporu. No čagalj u suživotu živi jedino s pripadnicima iste vrste. Predatore slabije od sebe (lisica) tjera sa svoga područja za lov, dok uzmiče od vukova. U pravilu, tamo gdje se pojavi čagalj populacija lisica se značajno smanji ili u potpunosti napusti branjeni teritorij.
No, čagalj u pravilu uzmiče pred jačim predatorom i na području gdje borave vukovi može se sresti samo lutajući primjerak čaglja u osvajanju novog teritorija, ali reprodukcijski par ili čopor čagljeva je nemoguće naći. Na području na kojem je stanište risa čagalj ne obitava. Suživot čagljeva i domaćih pasa je zabilježen u više slučajeva. Posebice se psi skitnice koji žive na odlagalištima otpada dobro slažu s čagljevima i zabilježeni su slučajevi međusobnog parenja i postojanja križanaca između pasa i čaglja.
