Kormoran ili veliki vranac (Phalacrocorax carbo) jedna je od vrsta koje izazivaju brojne polemike između ovlaštenika ribolovnog prava, sportskih ribiča i koncesionara ribnjaka s jedne te ornitologa, biologa i zaštitara prirode s druge strane.
Od štetočine do zaštićene vrste
Na našim je prostorima još od vremena Kraljevine Jugoslavije odstrel kormorana bio normalna stvar. Postojale su tada i određene nagrade za one koji su kao dokaz odstrela donijeli kljunove na uvid. Slična se praksa, uz pojedina odstupanja, zadržala sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća kada kormoran postupno dobiva status zaštite.
Danas veliki vranac ili kormoran nije strogo zaštićena vrsta, ali se na njega se odnose zabrane koje nalazimo u odredbama Zakona o zaštiti prirode, a prvenstveno zabrana namjernog hvatanja, ubijanja te uznemiravanja u vrijeme razmnožavanja, kao i zabrana namjernog uništavanja jaja i gnijezda.
“Šetanje” kormorana od divljači do zaštićene vrste
Nažalost, u novijoj povijesti i važećim zakonskim rješenjima još uvijek nema dovoljno jasno definiranog rješenja po pitanju zaštite ili odstrela kormorana. Do 2018. godine postojao je određeni kompromis kojim je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike izdavalo dopuštenje za odstrel 10 posto od minimalne brojnosti nacionalne zimujuće populacije kormorana u Hrvatskoj. Odluka se po potrebi donosila i ukidala i nikada nije u potpunosti zadovoljila niti jednu stranu.
Prijedlogom novog Zakona o lovstvu 2018. godine kormoran je uvršten u divljač. U saborskoj raspravi problem velikog vranca ponovno je došao u fokus javnosti kada se dio zastupnika referirao na uvrštavanje velikog vranca među lovne vrste upozorivši da je on zaštićena vrsta u Hrvatskoj. “Ne možete ga definirati kao lovnu vrstu jer bi to bilo u suprotnosti s Direktivom o očuvaju divljih ptica EU-a” – upozoravali su tada.
Između dvaju čitanja zakona, kormoran je uklonjen s popisa divljači i na taj način vraćen pod ekskluzivnu zaštitu.
Problem kormorana pokušati riješiti izvan Zakona o lovstvu
Kako sam i osobno sudjelovao u raspravama o istom zakonu, mogu ustvrditi kako je tematika kormorana i njegovog uvrštavanja u divljač privukla puno više pažnje zaštitara prirode nego samih lovaca, a ponajmanje ribolovaca i ovlaštenika. U jednu ruku to je i razumljivo budući da kao divljač nije zanimljiva vrsta, a nema niti neku gastronomsku vrijednost.
Stoga sam uvjerenja kako bi se pitanje zaštite ili pronalaženja načina reduciranja šteta nastalih od kormorana trebalo rješavati na nekim drugim razinama ili instancama. Zakon o lovstvu može biti podloga, ali zainteresirane skupine (ribnjačari, ribolovci, ovlaštenici ribolovnog prava i dr.) svakako bi trebale preko svojih ovlaštenih predstavnika i udruženja ponovno pokušati otvoriti ovo pitanje.
O problematici kormorana u sklopu zakona o lovstvu iz 2018. godine pogledajte od 6:10 do 8:05 minute videa:
O “zakonom zaštićenom krivolovcu” od 6:10 do 8:05 minute
U Hrvatskoj se gnijezde u istočnom dijelu
Kormoran se u Hrvatskoj gnijezdi u najistočnijem dijelu, a najveća je kolonija u Kopačkom ritu. Ondje uglavnom na visokim bijelim vrbama savija gnijezda i do dvije tisuće ovih ptica. Ženka najčešće nesu tri do četiri jaja. Gnijezda se vide izdaleka jer vrbe su ogoljene od nagrizajućeg izmeta vranaca.
Zimi se njihov broj drastično povećava kada u Hrvatsku dolazi puno veći broj kada velike populacije sa sjevera Europe traže ipak “pitomija” staništa za prezimljavanje.
O samoj brojnosti i kretanju populacije kormorana više ćemo pisati u budućim člancima. Do tada,
Bistro!