Foto: JU PP Kopački Rit
Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa obilježava se 2. veljače u svim državama svijeta. Na taj dan 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru donesena je Konvencija o zaštiti vlažnih staništa koju je potpisalo 116 država svijeta. Svaka država, prilikom pristupanja, odnosno ratificiranja, određuje najmanje jednu močvaru koja se uključuje u popis onih od međunarodnog značaja.
Očuvanje močvara koje predstavljaju stanište ptica močvarica
Osnovni cilj primjene Konvencije je očuvanje močvara koje predstavljaju stanište ptica močvarica. Jedno od najvećih dostignuća Ramsarske konvencije je popis močvara od međunarodne važnosti na kojem se nalaze i četiri močvarna područja iz Hrvatske: Kopački rit, Lonjsko i Mokro polje, Donji tok Neretve i ribnjaci Crna Mlaka. Ukupna površina ovih područja je oko 80 000 ha od čega samo Kopački rit obuhvaća nešto više od 17000 ha.
Ramsarskom konvencijom želi se razumno iskoristiti močvare i pokrenuti niz akcija na razinama društvenih zajednica za podizanje javne svijesti o vrijednostima močvarnih područja. Do sada je 116 zemalja stranaka Konvencije o močvarama upisalo 1133 močvare na Ramsarsku listu, ukupne površine od gotovo 720 000 km2 . Hrvatski predstavnik potpisao je Konvenciju 1994. godine.
Što su močvarna staništa prema Ramsarskoj konvenciji?
Močvarna staništa općenito predstavljaju prijelaz između stalnih vodenih površina i suhih područja. To su vrlo raznoliki ekološki sustavi koji uključuju 42 različita tipa močvarnih staništa unutar pet močvarnih sustava:
- Morski (priobalne močvare uključujući stjenovite obale i koraljne grebene)
- Estuarijski (uključujući delte, močvare u zoni plime i oseke te mangrove)
- Jezerski (močvarna staništa uz jezera)
- Riječni (močvarna staništa uz rijeke i potoke)
- Močvarni (močvare u užem smislu riječi i cretovi)
Močvarna staništa čine 6 % površine Zemlje, a predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke raznolikosti jer u njima živi 40 % svih biljnih i životinjskih vrsta. Isušivanje močvara radi dobivanja poljoprivrednih površina, regulacija tokova rijeka, onečišćavanje komunalnim i industrijskim otpadnim vodama, prekomjerno iskorištavanje njihovih resursa samo su neke od ljudskih aktivnosti koje su uzrokovale nestajanje i degradaciju močvarnih staništa.
Tek tijekom posljednjih nekoliko desetljeća porasla je ljudska svijest o vrijednosti i značaju bioloških i hidroloških funkcija močvarnih staništa, a time i potreba da se uskladi razvoj ljudskih aktivnosti sa zaštitom prirode uopće.
Izvor: Projekt Naturavita
