Lovstvo je dugi niz godina bilo i ostalo jedna od najunosnijih gospodarskih grana u čitavom svijetu. Činjenice koje idu tom u prilog kreću se od mnogobrojne ponude lovova širom svijeta, sve do znanstvenih istraživanja čak sufinanciranih od fondova Europske Unije.
Europski primjeri dobre prakse
Tako je agencija Countryside Alliance 2008. godine napravila istraživanje gdje je došla do podataka da održivi lovni i ribolovni turizam godišnje donosi 1,6 milijardi funti (13.2 milijarde kuna) samo engleskom gospodarstvu. Sa susjednim europskim zemljama ti iznosi su još mnogo veći.
Takav turizam pruža 70.000 radnih mjesta na ruralnom prostoru od čega je 31.000 direktnih radnih mjesta za provođenje lovnih aktivnosti i 39.000 indirektnih radnih mjesta (smještaj i popratne aktivnosti) u ruralnom dijelu Engleske
Ono što je još zanimljivije su istraživanja provedena u Europi u sklopu Šestog okvirnog programa – FP6 Governance and Ecosystem Management for the Conservation of Biodiversity ili Briga i menadžmenet ekosustava u svrhu zaštite bioraznolikosti koja su sufinancirana od fondova Europske unije. Došlo se do rezultata da je u 2006. godini 23 milijuna ribolovaca, 7 milijuna lovaca i 6 milijuna promatrača ptica na te aktivnosti potrošilo 40 milijardi eura. Ako se ta brojka stavi u omjer sa 331 milijunom ruralnih neobrađenih hektara u Europi koji su pogodni za te djelatnosti dobiva se podatak da svaki ruralni neobrađeni hektar u Europi vrijedi 121 euro.
Imamo li u Hrvatskoj prostora za nova radna mjesta u lovstvu?
Lovni turizam u Hrvatskoj bio je vrlo jaka okosnica lokalnih gospodarstava koji su u visokom postotku punili budžete turističkih zajednica gradova i općina. Smjer je bio jasan, tadašnje udruge svake godine nudile su kvote odstrjela za lovni turizam u omjeru 70% divljači za domaćeg lovca člana udruge i 30% koji je morao biti plasiran na tržište. Teško je bilo pronaći udrugu koja nije imala volijeru za prihvat sitne divljači bez obzira nalazila se ona u nizinskom ili brdskom lovištu. Krive pretpostavke o nemogućnosti bavljenja lovnim turizmom pojedinom vrstom, posebno ekonomski isplative sitne divljači, nisu postojale. Nije se gledalo da li je teren na 300 m nadmorske visine ili je otvoreno polje, na njemu se moglo loviti od fazana i trčke koja se redovito ispuštala te ostale vrste krupne divljači koja se ondje nalazila.
Smjer lovnog turizma bio je jasno ucrtan i nosio je velike prihode. Nekim čudnim događanjima, zatim uvođenje volonterskog provođenja lovstva bez struke, posljednjih tridesetak godina čini se da je došlo do nekih nerazumljivih pomaka na u smjeru što ponuditi domaćem i stranom lovcu. Umjesto modificiranja onog što je bilo kvalitetno i donosilo prihode od ranije, s razlikom što sada imamo svoju Lijepu Našu, čini se da je priča krenula drugačije. Je li je to slučajno ili namjerno, svakome ostaje na vlastitoj procjeni.
Trenutno stanje u Hrvatskoj
Trenutno stanje u Hrvatskoj po pitanju krupne divljači je evidentno velika brojka divljači, no bez jakih trofeja, a to bi se vjerojatno moglo i iščitati i iz Evidencije trofeja divljači, ako se javno objavi. Iz tog proizlazi da u ovom segmentu do sada zemlji veličine Hrvatske nismo donijeli značajnija sredstva i radna mjesta, bolje rečeno ima ih tek u promilima. Osim toga ponuda Mađarske, Bugarske i Rumunjske u tom segmentu lovnog turizma na krupnu divljač odnosi gotovo sve klijente. Prvenstveno svojom cijenom i jakim trofejima ma koliko se mi pozivali na neko, nazovimo „prirodno gospodarenje“ i ne „napucane trofeje“ što je više pokušaj izlike nego stvarnost u 21. stoljeću.
Ako samo pogledamo tržište trofejnih srnjaka vidimo zlatne trofeje europskih lovišta po konkurentnijim cijenama dok je broj trofeja je iznimno velik. Uz to, pristupanje Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije te ulazak u zonu Schengena dodatno je omogućio mnogima da umjesto Hrvatske, iz Hrvatske odlaze vrlo jednostavno i jeftinije u lov na trofejno puno jaču krupnu divljač u druge europske zemlje, a ponuda zaista ima puno.
Profesionalno vođenje lovstva
I upravo zbog toga segmenta nasušno i što je prije moguće trebalo bi uvesti profesionalno vođenje hrvatskog lovstva i zapošljavanje visoko obrazovanih lovočuvara (veleučilišta i sveučilišta sa kolegijem lovstva) koji bi svoj posao mogli dodatno pravdati dobrim lovnim turizmom kao što to čine susjedi iz Poljske koji su po načinu lovnog modela najsličniji nama. Uzmemo li u prosjeku da bi jedan dobar i školovani lovočuvar sa završenom višom ili visokom školom koja se bavi lovstvom ili pak ima lovstvo kao kolegije, uz pravu praksu na terenu, kako to čine i ozbiljne lovočuvarske škole, kao što je slučaj u Velikoj Britaniji čiji profesionalni lovočuvari imaju i svoj sindikat, moglo doći do omjera jednog profesionalnog visoko obrazovanog lovočuvara na 2.000 ha što je objektivno moguće.
Na taj način bi bilo moguće ostvariti velik broj direktnih i indirektnih radnih mjesta te zaista pokrenuti dio razvoja ruralnog prostora dok bi naše više i visoke škole obrazovale kadar koji bi znao da po završetku može pronaći posao u struci koju voli – lovstvu.
Uza sve to, uz dodatnu i vrlo jednostavnu modifikaciju koja bi trebala sličiti načinu kako se lovi u Americi, hrvatski lovci bi lovili jednostavnije i jeftinije, bez dodatnih internih propisa koji samo otežavaju i unazađuju hrvatsko lovstvo.
Autor: dr.sc. Viktor Šegrt, Hrvatsko lovstvo