Iako je se ovih dana zima konačno pokazala u pravom ruhu sa snijegom i minusima, sve do pred nekoliko dana imali smo dvoznamenkaste temperature “u plusu” i obilje kiše umjesto snijega. Posljedica takvog vremena su povišeni vodostaji, bujice i poplave umjesto snježnog pokrivača i stabilne zime. Utječe li to na uspjeh mrijesta potočne pastrve i kako?
Karakteristično stanište pastrve
Potočna pastrva naseljava brze, hladne i kisikom bogate tokove kamenitog i šljunkovitog tla. Temperatura vode je ograničavajući ekološki faktor. Pastrva živi jedino u vodama temperature između 4°C i 18°C. Iz tog se razloga takve brze i hladne tokove po longitudinalnoj podjeli riječnih sastava nazivaju još i zonom pastrve.
Iako podaci u različitim izvorima variraju, potočna pastrva mrijesti se od listopada do ožujka. Ženka polaže oko 1000 do 1200 jajašaca po kilogramu tjelesne mase. Negdje pronalazimo i podatak od čak 2000 jajašaca. Jajašca ili ikra su crvenkaste boje, promjera 4-5 mm. U zavisnosti od temperature inkubacija jaja traje dva do četiri mjeseca.
Za mrijest ženka odabire prigodno mjesto. Najčešće je to gnijezdo (trlo) na kamenitu dnu. Ženka repom izdubi plitke jame u koje izbaci ikru, a potom je zatrpa.
Vitunjčica – ljepotica “bujične” ćudi
Umjesto snijega i minuse – kiša i bujice!
Nažalost, zbog klimatskih promjena, sve su češće kišne zime s malo snježnog pokrivača i uz obilne kiše. Sve veći problem to predstavlja u klasičnim pastrvskim staništima. Iako su i ona zbog nekadašnjih količina snijega i topljenja u proljeće bila uglavnom bujična s povišenim vodostajima u proljeće, nije to predstavljalo ugrozu za normalan mrijest i razvoj mlađi.
Međutim, umjesto temperatura ispod ništice i snježnog pokrivača te koliko – toliko stabilnog vodostaja, upravo u sezoni polaganja jajašaca, posljednjih godina imamo ekstreme. I temperaturne, ali i oborinske – koji uzrokuju izrazito visoke vodostaje i bujice.
Odrasle jedinke bujice lakše podnose od juvenilnih riba
Odrasle jedinke potočne pastrve bujice lakše podnose od juvenilnih riba. Povećanjem protoka i vodostaja traže zaklone u svojim staništima i veći dio ih na taj način dočeka normalne uvjete. Dio riba ipak bude “ispran” s vodom, ali ipak zanemarivo. S juvenilnim jedinkama situacija je malo teža, ali ako staništa imaju dovoljno zaklona, niti s njim nema problema. A što je s ikrom?
U normalnim uvjetima, iz ikre položene krajem jeseni i početkom zime do proljeća i povišenih vodostaja uslijed topljenja snijega već bi se već razvile ličinke i pastrvska mlađ koja bi nagonski tražila zaklone u okolišu. Međutim, ukoliko snjegove i niske temperature zamijene kiše i bujice, situacija se drastično mijenja.
Zimske bujice mogu uništiti cjelokupan mrijest
Visoku stopu mortaliteta ikre i mlađi u prirodnim uvjetima pastrve nadoknađuju relativno velikom produkcijom jajašaca. Ipak, snažne bujice koje se ponavljaju u zimskom periodu mogu uništiti cjelokupan mrijest u nekoliko dana – ispiranjem gornjeg sloja dna i ikre. Situacije su to koje su se i ranije događale, ali su bile iznimka i rijetke, a ne redovita pojava kao zadnjih godina.
Posljednja istraživanja pokazala su kako izostanak uspješnog mrijesta u jednoj sezoni, promatran u razdoblju od pet do osam godina, ne utječe znatno na populaciju pastrve. Dapače, može pospješiti prirast mlađih stadija zbog viška hrane uzrokovanog manjom konkurencijom u staništu.
Dvogodišnji izostanak mrijesta već pokazuje posljedice u samoj populaciji, iako one nisu znatne i pogubne. Kod trogodišnjeg izostanka uspješnog mrijesta u populaciji se već vide značajnije promjene i može se govoriti o njezinom padu.
Iz krajnosti u krajnost
Nažalost, problemi za naše pastrvske populacije ne prestaju dolaskom stabilnog proljeća. Već je postalo normalno da nakon svega mjesec – dva normalnih vodostaja nastupa sušna sezona popraćena visokim temperaturama. O pogubnosti visokih temperatura i nedostatka kisika već smo ranije pisali u članku: Kako temperatura vode utječe na pastrve.
Umjesto zaključka…
Iz svega ranije napisanog možemo zaključiti kako su zbog klimatskih promjena naše pastrvske populacije i staništa izloženi velikim izazovima. Kao da nije bilo dovoljno boriti se sa zagađenjima, pregrađivanjem tokova, hidroelektranama i krivolovcima.
Kako pomoći? Kao pojedinci, vrlo teško. Ali uzroci klimatskih promjena nisu se pojavili preko noći, niti će tako nestati. Na nama je da čuvamo pastrvska staništa “kao oko u glavi”, dok ih još imamo. Da vodimo računa o režimima i poribljavamo kvalitetnim i provjerenim genetskim materijalom. Do pred svega nekoliko godina tematika ovog članka vjerojatno bi izazvala podsmijeh, ali nažalost, danas nam postaje svakodnevica…
Čuvajmo naše rijeke i puštajmo ribe! Bistro!